USITNJENO NIŠTA
Džepove usitnjenog ništa
čuvam za sebe...
Tlo podno neba, dubinu bezdana
tebi darujem...
Spodobe krilima zamahuju
vukući za sobom snagu podsmijeha
daleko od sela
na mjesto gdje sam često ranjavala misli...
...Rukavom lijeve podlaktice brišem slinu iz nosnica...
Ispričala bih ti zanimljivu priču
kako su mi htjenje tukli do izlaska sunca
nazivali ludim i neshvaćenim...
Gorila je tada moja utroba
onda,
kada sam se obraćala majci,
kada bih ljubila riječima stazu do njenog groba...
Dokazuje li i tebi ime život...
...ma kako god se zvao
svaki ima isto ime
jedino se čovjek od čovjeka razlikuje
kad čuje šum prvog slova svog imena...
Najgore što se moglo dogoditi u priči je
postavljeno pitanje dok ti okreću leđa...
Odgovor je bio već izrečen...
...Ni ovu noć ti neću stići reći
umiranje za nekoliko jadnih godina života
postaje stigma
a ja,
brojim usitnjeno ništa u džepovima...
Mirjana Pejak Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
