ŠAPAT
Obuzima me poznati strah oštrice mača
staklene oči vriskom sjaje
koliko puta sretnem glasove
prođu pored mene
nisu nepoznati
ostave poruku ispred kamina
rasuti pepeo po bijelim biserima
Pronalazim put u noći omamljena od vina
licemjerje i pohlepa ne sklapaju oči
već paze
da ostanu neviđene
Skidam kožu sa sebe
neka se tijelo odmori
rezove ližem kao vučica
rane zacjeljuju
a ne mogu sklopiti oči da ih noć ne vidi
ne mogu govoriti šapatom
da me noć ne čuje
