Obuzima me poznati strah oštrice mača
staklene oči vriskom sjaje
koliko puta sretnem glasove
prođu pored mene
nisu nepoznati
ostave poruku ispred kamina
rasuti pepeo po bijelim biserima
Pronalazim put u noći omamljena od vina
licemjerje i pohlepa ne sklapaju oči
već paze
da ostanu neviđene
Skidam kožu sa sebe
neka se tijelo odmori
rezove ližem kao vučica
rane zacjeljuju
a ne mogu sklopiti oči da ih noć ne vidi
ne mogu govoriti šapatom
da me noć ne čuje