TUGOM ROĐENO
Pronađi me u kutu naviknutu na tamu
ispruži ruke prema meni
ne razmišljaj o utočištu mojih sjena
ostavi ih s mirom neka dišu
Kad dotakneš mi lice
mjesecom osvijetljeno
nemoj zaplakati nad ljutim ranama
ne pitaj kako bole i što je tugom rođeno
ne pitaj za vrijeme iza nas
Zagrli me kao nekada
pod krošnjom stare smokve
prođi mi kroz kosu prstima
pročitaj misli
položi ih na svoj dlan
Jedino te molim
nikada ne pitaj
kako boli sve
tugom rođeno