ODGOJ MISLI
Upravo onako, kako si rekao, oče,
„ne dozvoli vjetru, da ti okrene leđa“
upravo tako...
Krenula je priča između ljudi
kao napušteno štene
tek od majčinog mlijeka otjerano
krenula i zastala ...
''Nisam suzu ispustila, nisam od onih koji plaču, oče!“
Kada bih mogla ući
u misli šteneta
znam ,da bi riječi izvirale na usta,
ali ne ...!
ne bih cvilila,
molila,
prekrivala oči dlanovima
kao štene dok broji udarce...
Ne bih ...
Rekli su mi sinoć,
upravo sinoć,
kako svaki čovjek svoju cijenu ima...
Da! Ima!
Cijena je život!
Upitala sam ih
mogu li platiti cijenu života,
a da snivaju mirnim snom, bez kamata?
(Prow.Quantum.Xm) „Strah svitanja“
SUSRET U SNU
Vraćam se za milijun godina
u postojanje svijeta
s ogrlicom oko vrata
posuđenim vremenom postanka
kao štićenica bogova
uklesanih u pravila odgoja
žena postojana
Oslobađam misli u susretu sa majkom i ocem
pričam im kako često zaplačem
dolazim na temelje doma u izgubljenom vremenu
pronalazim ključ ispod kamena
i poruku
kako ću se vratiti jednog dana
kad ispratim dušu uz crkvena zvona
Šutke me gledaju pogleda tužna
savjete mi tada daju
ako se nađem uz rub propasti
neka se pomolim Bogu
Tada otac me poljubi, a majka rukom prekriži
Postoji li vrijeme u vremenu
da podigne mi život
i pretvori u vječnu piramidu?
(objava Zbornik 2014.)
LIRA NAIVA 2014. - ZBORNIK ''CIDI SE ŽIVOT"
LIRA NAIVA 2014. - na stranici 67. i 68. su uvrštene i ove moje dvije pjesme:
UMIRE MOJE JUTRO
slutim
nije sve rečeno na rubu obale
gdje mutna voda dotiče život stvaranja
gledam ne bih li vidjela
gdje počinje i završava moj korak
u viru što guta površinu vode i odnosi u bezdan dubina
čujem glas izgubljenih dana
trenutka tišine
a mjesec žut umjesto jecaja crkvenog zvona
srami se svoje sjene
a ja ne znam ima li izlaza
ako uronim glavu u rascjep života
nestanem zauvijek
ili da čekam
glas presude za utjehu
dok uz cvrkut ptica
umire moje jutro
PRAVI PUT
Ne ide u životu onako kako bi trebalo
u mnoštvu ljudi prati me sjena
i govori:
„ništa ti drugo nije važno, osim da zadržiš
malo sitnih treptaja“
Koračajući
pred sobom želim odagnati tamu noći
naiđem ponekad na blagi dodir
pomislim
sjena koja me prati
otima stazu mojih lutanja
ili me želi usmjeriti
da dođem pred vrata Gospodnja
kleknem i izmolim dva Očenaša, Zdravo Mariju
slava Ocu na visini, a na zemlji Mir ljudima
dobre volje
I krene mi u životu onako kako bi trebalo
u mnoštvu ljudi hodam sa sjenom
više mi ništa ne govori
sklopim ruke u molitvi
krenem stazom suprotnom od lutanja,
a kada dođe tren
stat ću skrušeno pred vrata Gospodnja...
