MOJ DOM NIJE PRAZAN
na komadiću papira
pokušavam ispisati prošlost
spomenem južni vjetar
seoski zrak, prijatelje i rijeku
ali ne mogu se sjetiti adrese
gdje počivaju dani umorni od života
postoji li na zemlji staza
maleni put
makar šumom obrastao
kojim bi prošla do doma
da pronađem nekoliko sitnica
u gnijezdu zaboravljenih dana
ne, ne smetaju
ni okovi na vratima ako ih nađem
jer moj dom nije prazan
dovoljno je rastrgati lance
nježno otvoriti vrata
da se duše ne probude
dovoljno je mili Bože
dovoljno je život bio urešen paučinom
kako ne bi zaplakala
nad slovom uklesanim na pragu doma
a komadić papira u prošlost pospremila
...moj dom nije prazan...
(Prow.Quantum.Xm)
