POSUDI MI ŠAKU LJUBAVI
Posudi mi šaku ljubavi
vjeruj,
nemam odmah za vratiti
presušili su svi izvori
Ako mi je posudiš,
a zaboraviš
vratit ću je prije zore
kad se snovi sa maštom bore
Sunce kada me zrakom sprži
da osjećaji budu brži
svoju šaku tada otvori
neka se ljubav u san pretvori
U maštu ću je pretvoriti
kao mozaik slagati
tada ću je vratiti,
a ti je uzmi i zaplači
Jer u svaka druga svitanja
bez nepotrebnih pitanja
vratit ću ti srce
u dva primjerka
MOJ DOM NIJE PRAZAN
na komadiću papira
pokušavam ispisati prošlost
spomenem južni vjetar
seoski zrak, prijatelje i rijeku
ali ne mogu se sjetiti adrese
gdje počivaju dani umorni od života
postoji li na zemlji staza
maleni put
makar šumom obrastao
kojim bi prošla do doma
da pronađem nekoliko sitnica
u gnijezdu zaboravljenih dana
ne, ne smetaju
ni okovi na vratima ako ih nađem
jer moj dom nije prazan
dovoljno je rastrgati lance
nježno otvoriti vrata
da se duše ne probude
dovoljno je mili Bože
dovoljno je život bio urešen paučinom
kako ne bi zaplakala
nad slovom uklesanim na pragu doma
a komadić papira u prošlost pospremila
...moj dom nije prazan...
(Prow.Quantum.Xm)
DOBAR DAN, TUGO, I OVE JESENI
kako se naziva
praznina u srcu jednim imenom,
dok na slabašnim ramenima
nosim propuste života
svježeg rujanskog jutra
svanulog prije mnogo godina?
sada, naborana lica
promatram kišu kako pada
i bez osmijeha
sjedim pored prozora,
odlutala u sjećanja
kad toplina riječi nije mogla
prijeći preko usana
svladavam u mislima strme putove
zastanem u miru samoće
u svjetlu mjesečine nad gradom
potražim ostatke nedirnute ljepote
neizmjerno voleći svaki trag stopala
koje osamljeno diše
osmijehom gledam sliku u okviru
zlatnim nitima izvezenu
prikazuje srce koje govori
dobar dan tugo, i ove jeseni
S TOBOM PROBUĐENA / WITH YOU, AWAKENED
usnama mi dotakni san
najljepšim slutnjama
na usnama
probudi noć dugih čekanja
obriši suze s umornih vjeđa
budi tu
pored postelje snova
perine meke i bez laži
na plahtama bijelim ne trebaju riječi
tek dodiri meki rosom opijeni
na promrzla ramena nasloni mi glavu
riječi nemaju nikakvo pravo
samo tvoj dah neka progovori
da je zauvijek nestala
sumnja
moja suputnica....
With you, awakened..., awakened...
Originalni naziv pjesme: "S tobom probuđena" - Pejak Mirjana Peki, prijevod sa hrvatskog na engleski Daniel Bernazza
With your lips
Touch my dreams
With finest hunches
Awake night-long waitings
Wipe these tears
From my tired eyelids...
Be here
Near this bed full of dreams
Bed covered with soft covers of no lies
These white sheets do not need words
They only need morning dew and gentle soft touches...
Put your head on my chilled shoulders
Speak not with your words
Speak only with your frozen breath
And say
That doubt is forever gone...
My companion...
DAJ MI ODSJAJ POKORE ZA SRCE
odričemo se boje patnje
dotaknuvši strune lutnje
uplašenog koraka
uz slatku glazbu, krenimo do mjesta
gdje se sretne završetak života
kao u prozirnom balonu
upoznajmo svoje lice
je li to mjesto gdje ostajemo
uz dvojnika slomljenog srca s osmijehom
koji pripada drugom?
tišina voli čarobne strune,
jedino tako može zaboraviti ništavilo
i dan kad smo poklanjali sebe,
a sve se unaprijed znalo...
i to, da smo u boli zaustavljali suze
kako bismo u njima sačuvali sjaj očiju,
uzdahe za imenom sraslim u srcu
jesmo li zavrijedili makar riječ oprosta?
daleko smo, toliko daleko,
da i sutra iza noći ne postoji,
različitost duša u pokori,
a samo sjaj nedostaje u koraku,
da te dotaknem.
VREMENA
mjesečinom obasjana
gledam kroz prozor
na kojem je urezana daljina,
pratim trag koji si ostavio
u želji da te nikada više ne vidim,
a lažem sebe i druge
vrijeme kradem od sebe i drugih
zalutam mislima i ponovo tražim
dio tebe u nijemom vjetru
odbacuju me sjećanja daleko unatrag
na spomenar duša što su voljele
samo da me podsjeti
na jeseni i mlada proljeća
vremena nikad zaboravljena
noćas ostajem budna tražeći,
a san na oči ne dolazi tek tako
drugim putovima čuju se tvoji koraci
sakriveni, al' srca punog ljubavi
nek' ostanu upisana u spomenaru
vremena nikad zaboravljena
ULICA JEKE
zalutaš li na ulicu siromaha
sretneš li barem jednog
osmijeh će ti pokloniti
poželjeti sve što on nema
i još više
... govorim,
a ljuta sam
nepromišljeno u trenu
plamen iz očiju bi sijevnuo,
pa se smirim
priznam
da emocije upravljaju mojim tijelom
i mislima
molim te, vidiš li?
nepismeni svijet crtaju bijelom kredom,
a što im znači taj trag?
dvosmislene riječi ispisuju,
a ne znaju ni sami njihova značenja
samo se nadaju dobrome
prije nego oluja uzvere
svoje glasove uz planinu
tada očekuju jeku
prije nego stijena se odlomi
u prozoru života
dok siromah ostaje n
aslonjen na svoj duh
