VREMENA
mjesečinom obasjana
gledam kroz prozor
na kojem je urezana daljina,
pratim trag koji si ostavio
u želji da te nikada više ne vidim,
a lažem sebe i druge
vrijeme kradem od sebe i drugih
zalutam mislima i ponovo tražim
dio tebe u nijemom vjetru
odbacuju me sjećanja daleko unatrag
na spomenar duša što su voljele
samo da me podsjeti
na jeseni i mlada proljeća
vremena nikad zaboravljena
noćas ostajem budna tražeći,
a san na oči ne dolazi tek tako
drugim putovima čuju se tvoji koraci
sakriveni, al' srca punog ljubavi
nek' ostanu upisana u spomenaru
vremena nikad zaboravljena
