PRILIKA SNOVA
Ja sam tek onaj čije korake čuješ
dok tijelo ti pokriva topli san
umorne oči skrivam pred svima
a osmjehom dočekujem dan
Pokupim svaki otpad na asfaltu
pogasim jutarnje lampe
ne poznajem sram, jer ne postoji
dok gladna usta za mrvice kruha pitaju
Ostavim dvoje malih na pragu doma
prije nego zornicu pozovu crkvena zvona
požurim, da dostignem te teške sate
uz nadnice koje na usne osmjehe vrate
Ne spominjem glad u svakome danu
niti neprospavane noći
u zagrljaj umoran kada padnem
dočekaju me dječje oči
I ne dam da pitaju kako provodim dane
jer ljubav njihova jača je od bola
za bijeli dinar
pruži mi priliku snova
Budit ću iznova svaka tvoja jutra
dok tama ne spusti mog života rampe
moja sutra nek' malo odrastu
s ponosom nose moj život
u svjetlosti ulične lampe
Samo toliko želim, da sanjam
umornih ruku i noći neispavanih
zbog drugih
odgurnula me prilika
iz godine u godinu, pa i lani...
(Prow.Quantum.Xm)
