BIJEG U POEZIJU
provlačim se kroz najmanje pukotine
na nogama mi čarobne cipelice
hlače poderane
tek došla prašnjavim putovima
zato vas molim
pustite da budem to što jesam
u mjehuriću moje tišine
bježim u zemlju poezije
i istine
zaljubljena ali ne i luda
mekane kovrče vrtim oko prsta
pokrenut ću lavu
osmijeha koji blista
sposobna
da njegujem slova
obraza čista
papirnate junake slažem
ostavljam im dušu
vjerujte,
ne lažem,
jer na vratima vječnog Doma
srest ćemo se
na granici moga sloma
u drugom životu
i nizati ih
kao anegdotu
ali...
ako nastani se
izdaja
kao kukavica
nestat će s lica zemlje
trag moje sjene
a ostaci
nikada neće biti latice razasute
samo pepelom posute ....
