ZAPAMTI ŠTO ĆU TI REĆI
u sumrak zime jecala je violina
tu noć odbacila sam iz misli sve
i nestala na par dana vremena,
a vratila se zgužvana života
izgubljenog u prostoru
stiskala sam zube u koru suhog kruha
pružala obje ruke,
ali nikada nisam molila
željela sam slobodne misli
čvrsto tlo pod nogama,
a nikako povjerovati u istinu
što je čuvala vjeru
tražila sam pravi put donoseći plodove
i nisam pokapala želje na groblju živih duša,
već zabludom talila potkovu sreće
ostavljenu u nasljedstvu
ipak, jednog dana izgubila sam svoj mir,
ali nisam proklinjala početak nastajanja
vidjela sam i gledala istinu u oči
padala je na koljena i molila
pritisnuta težinom laži,
zato, zapamti što ću ti reći:
nije istina molila za vjeru,
jer žigosana, vjerovala je samo
u jedan način života,
nazvanog poštenje
(Prow. Quantum.Xm)
