BAKRENI NOVČIĆ ZA TUGU
nema ničije ljubavi i odanosti,
ako misliš da nekoga posjeduješ,
a ništa nisi učinio, da ga pridobiješ
ništa od ovoga, zapravo, nije istina
kada prolistaš život kao špil karata
nećeš naći one
u kojima se nalazi istinska ljubav
svi smo obični smrtnici
večeramo na raskoši ljubavi,
a dajemo skoro pa ništa
osim osmijeha koji se ne prodaje
tek možda poklanja,
da vremenom izblijedi
ili daruje,
dok vrijednost,
kao bakreni novčić ne izgubi
uspomene su zagrljene pogledom,
blijedim osmijehom
a mi, trebamo se naviknuti
dok pitanja uvijek lebde negdje u praznini
jesmo li ikada iskreno voljeli
voljeli toliko,
da osjetimo bol
samom izrekom te riječi,
pogledom kao jezero dubokim,
drhtajem usana,
suzama kao zlatnim kapima
pretočenim u bisere
a kao bakrene novčiće izgubljene
