VRIJEME U SNOVIMA PJESNIKA
držim vrijeme
ponekad ga pustim s uzice vjernosti
to ne znači da prisiljavam misli da ga štuju
ili obrane od mojih postupaka
svojinom ga zovem
posesivno čuvam
po potrebi vadim iz rukava
da me zabavlja
da se družim s njime
i opet mu poklonim sate slobode
da i ono sniva
volim vrijeme
poklanjam ga sobom Suncu, Mjesecu
ma, Nebu ga poklanjam!
da mi pronađe mjesto
kad krenem stazom umiranja
tada ću ga pustiti
da zacijeli rane
kao pseto napušteno
a ja,
promatrat ću ga sa bijelog oblaka
i pokloniti mu suzu zaostalu iz života
navratit ću ponekad
samo da ga upitam
živi li kao nekada u snovima pjesnika?
(Prow.Quantum.Xm)
