LJUBAV I ŽIVOT ZA GROŠ
Ne,
neću vam ispričati priču,
ispričat ću vam pjesmu...
počinje sa „bila jednom jedna...“
Postojala je Stvarnosti i Zbilja
i sve je bilo kao domino posloženo
životni cilj zagrljenih želja
zaboravljenih problema i iluzija
Bila je Stvarnost,
ne spominjem kraj
kao čamac na dnu rijeke
ostavljen i napušten od svih
i nitko nikada nije za njega upitao
kamo je plovio,
ljubav odnosio od obale do obale,
ljubio vrbike i valove,
nitko nije znao,
a ni ja,
jer potopljeni život ne vrijedi niti groša,
a kamo li življenja...
Bila je Zbilja,
od početka klica iz sjemena
stasala u biljku prekrasnih cvjetova
imala je trn kao oštricu bodeža
tko bi je jednom dodirnuo,
ostao bi bez pogleda i osmjeha
nitko nije znao,
a ni ja,
da cvijet ne smiješ dodirnuti
ako želiš srcem voljeti,
jer izgubljena ljubav
ne vrijedi niti groša,
a kamo li voljenja
