VESELI ĐAK
Međunarodna zbirka pjesama i priča za djecu, priredila: Dijana Uherek Stevanović
Sav prihod od prodaje knjiga namijenjen je djeci oboljeloj od karcinoma
Moj pjesmuljak za klince i klinceze, str. 40/41
VESELI ĐAK
U snovima se djeca smiju,
vesela i razigrana
jutrom kad se probude
vekericu čuju sama.
Zubići tad cvokoću
traže svoju četkicu,
lice traži vodicu,
a zadaća olovčicu.
Leđa traže torbicu,
nožice cipelice,
stazicama putuju
do školice pjevaju.
Otvorena sva su vrata
za maloga đaka,
tad pažljivo slušaju
svoju učiteljicu.
Bojice su vesele
kad ih ruke uposle,
onda pišu cvjetiće,
male, sitne, pčelice,
leptiriće i listiće
dok zvonca ne zazvone.
Tada sprema mali đak
svoj veseli uradak,
sprema knjige u torbicu,
pozdravi učiteljicu,
i potrči na stazicu
do kućice svoje,
da obraduje sestru, brata
tad pokuca na kućna vrata.
Prvi osmjeh što ugleda
to je stara baka sijeda
projuri i pozdravi,
pa do djeda posjedne
da mu priča pričice,
pogladi ga djed po glavi
pa mu reče „Đak si pravi!“
LJUBAV ZA NAS
Zbornik „Ljubavi, čežnjom te zovem“ – Klub umjetničkih duša, Mrkonjić Grad 2014.
odabrana kao najzavodljivija ljubavna pjesma
prepoznaješ svaku pjesmu,
iako nije pisana slovima
mislima dodirujem bjelinu papira
suzama radosnicama
i razlijevam u najčistiju ljubav što postoji
poklanjam ti
sva svoja jutra
u nježnosti najtoplijeg dijela mekoće vrata
sigurnu igru koraka
gutljaj ljubavi s orošenog stakla
četiri strane svijeta
usne mirisom zrelih jagoda
polja na kojima nagost sniva
u kolijevci gdje me sunce s večeri čeka
na mjestu gdje nema ograničenja
jedino ljubav postoji
i bdije u nama
LJUBAV I ŽIVOT ZA GROŠ
Ne,
neću vam ispričati priču,
ispričat ću vam pjesmu...
počinje sa „bila jednom jedna...“
Postojala je Stvarnosti i Zbilja
i sve je bilo kao domino posloženo
životni cilj zagrljenih želja
zaboravljenih problema i iluzija
Bila je Stvarnost,
ne spominjem kraj
kao čamac na dnu rijeke
ostavljen i napušten od svih
i nitko nikada nije za njega upitao
kamo je plovio,
ljubav odnosio od obale do obale,
ljubio vrbike i valove,
nitko nije znao,
a ni ja,
jer potopljeni život ne vrijedi niti groša,
a kamo li življenja...
Bila je Zbilja,
od početka klica iz sjemena
stasala u biljku prekrasnih cvjetova
imala je trn kao oštricu bodeža
tko bi je jednom dodirnuo,
ostao bi bez pogleda i osmjeha
nitko nije znao,
a ni ja,
da cvijet ne smiješ dodirnuti
ako želiš srcem voljeti,
jer izgubljena ljubav
ne vrijedi niti groša,
a kamo li voljenja
SVJETLOST LJUBAVI
moja pjesma "Svjetlost ljubavi", uvrštena je u Zbornik ljubavne poezije „HOD SE NASTAVLJA“ – 11. Recital ljubavne poezije „Željka Boc“, Marija Bistrica 2014. godine, stranica 23.
naš dom u valovima svjetlosti pamti
tvoj lik,
tihu glazbu zagrljenu plaštem,
misli na toplinu usana
jedinih što poznavale su moje
dah na ramenu,
priljubljena tijela
spojena u jedno biće,
srce
dušu
volim te,
stidljivog pogleda,
prvom notom svjetlosti,
nerazdvojnih misli i duše
priznajem sebi,
ispunjen život
toplinom dlanova,
zagrljaja
poznajem
refren ljubavi,
stil voljenja,
pokreta,
tebe,
naš dom
u valovima svjetlosti
SIROMASIMA NE PJEVAJU PJESMU ZADNJU
Zbornik pjesama u kojem se nalaze moja autorska djela „Umreženi snovi“, urednice Marije Juračić, profesorice književnosti i njemačkog jezika, voditeljice portala za objavu i analizu dobre poezije „Očaravanje“
noć u hladnoj mjesečini,
a moja duša kao pustinja
jedino stara, kovana svjetiljka
svojim sjajem diše
'bit će kiše',
netko je rekao
'bit će suza',
potvrdila sam naglas,
a nitko nije odgovarao ženi
što u dalekom jutru čeka
za vlastiti život spas
cvile vrata starog groblja
dijeli ga staza
posuta bijelim kamenjem,
dok nadvijeni čempresi
kao grešna, išibana bića
savijaju grane na svetom mjestu
tu leći ću i umrijeti zbog nas
siromasima i tako,
nikada ne pjevaju
posljednju pjesmu
SRCE, KOJE SVIJETLI...
Naviklo na hladnoću i glad, sirotom djetetu je ulica bila jedini dom.
Svaka noć je ista, pahulje bijele, lampioni i miris toplog peciva.
Konak je pronašlo ispod drvenog štanda tržnice.
Čula se glazba, sitost je ludovala baš u noći kada se kazaljka sa kazaljkom dodirnula.
Dijete je usnulo san:
probudilo se jutrom sa toplim pecivom u promrzlim dlanovima, a na vrh peciva spustila se sitna pahuljica.
Nestalo je hladnoće i gladi, a srce je svijetlilo u hladnoj zimskoj noći.
Na prvi dan proljeća, kazaljke na staroj uri nisu se doticale, ispod štanda na tržnici ostalo je samo srce koje svijetli.
BILO JEDNOM
nije danas ništa tužniji dan,
nego kad mjesec ne ugleda svoje mezimice
i kada ih ne može zagrliti sve do jutra
ne boli ništa što već boljelo nije
čovjek čovjeka tješi
i tako svaki dan
jutrom poželim upaliti svijeće
za duše zaboravljene
ponekad spomenute, ali vrlo rijetko
neki se sjete, a grijeh bi bio
spomenuti plač čovjeka na dnu ponora,
koji ne zna za cijenu života
od oca i majke svi smo rođeni
netko ima kamen umjesto srca
pa ne vidi
ne vidi, kamo rijeka teče,
već zaustavlja na pol glasa
dobrotu što uzdiše
pita li se?
pita li se,
je li dobrota njegova istina?
ma, nije me briga za ništa na svijetu
proživjet ću tih par godina
ne tražim sjećanje niti plaketu,
ne tražim osmijeh,
samo riječ za čovjeka
blizu je stanica gdje duše čekaju
na polazak vlaka života što kreće
rezerviraj kartu,
jer nikada ne znaš
kamo ćeš i ti jednom krenuti
kažu, bilo jednom...
POVRATAK NA VRTULJAK ŽIVOTA (Pejak Mirjana Peki)
silazim sa vrtuljka života,
dolazim pred vrata bez natpisa
poželjeh prijeći preko praga,
a znam da nije lako,
jer tko zna
što se krije sa druge strane
ako ih otvorim i uđem bez kucanja?
u ruksaku nosim sreću
sniva uz nju nekoliko pisama
ostavljam ga na kamenu namijenjenom za ključ,
ako zatreba
I, bez obzira na hladne ruke,
iako postoji još snage u njima,
otvaram vrata bez imalo straha.
prije, nego prijeđem preko praga,
u daljini začujem glazbu...
doziva me
i dogodi se čudo,
na rame mi doleprša
nota ljepote šarenih krila leptira,
došapnu mi:
''što to radiš?
ne prelazi preko praga, nije ti potrebno
kad imaš sreću ne mijenjaj dobro za zlo.''
'
vratim korak unatrag i otvorim ruksak,
u tom trenutku sreća se probudila
osmijeh mi ponudila, namignula i rekla:
''zatvori vrata, dok imaš mene, tu ne pripadaš
vrati se do vrtuljka, otvori i pročitaj naša pisma.''
Pejak Mirjana Peki
