SRCE, KOJE SVIJETLI...
Naviklo na hladnoću i glad, sirotom djetetu je ulica bila jedini dom.
Svaka noć je ista, pahulje bijele, lampioni i miris toplog peciva.
Konak je pronašlo ispod drvenog štanda tržnice.
Čula se glazba, sitost je ludovala baš u noći kada se kazaljka sa kazaljkom dodirnula.
Dijete je usnulo san:
probudilo se jutrom sa toplim pecivom u promrzlim dlanovima, a na vrh peciva spustila se sitna pahuljica.
Nestalo je hladnoće i gladi, a srce je svijetlilo u hladnoj zimskoj noći.
Na prvi dan proljeća, kazaljke na staroj uri nisu se doticale, ispod štanda na tržnici ostalo je samo srce koje svijetli.
