PRISTATI NA TUGU (Mirjana Pejak Peki)
moramo li pristati na tugu
kao da u nama nema života
razuvjerimo zauvijek sve sumnje,
odbacimo žuto lišće
sa spoznaje da volimo
osim toga
raširimo ruke
stopimo ih u zagrljaj
sačuvajmo toplinu srca
koja se vole
hoćeš li učiniti nešto za mene?
voli me kao da si oduvijek bio tu
vjerujmo u vječnu ljubav
poput božanstva života
kleknuvši na koljena
zatražimo oprost za svaki grijeh
izrečen mišlju,
učinjen,
a obećanjem zabranjen.
Mirjana Pejak Peki
JEDINO SMRT NEMA PJESME
danas mi prodaj komad svoga života
u raširenim zjenicama gdje sakrivaš sunce
uzet ću ti sreću pod razno
kako ne bi pomislio da dobro živiš
dvadeset i dva dana
toliko te trebam
uz tebe mi kiša ne predstavlja ništa
kao ni ti
koji snivaš o boljim danima
sedam dana
lomit ću ti tijelo
sarkazam nije na odmet
cinični osmjeh je plaćen
a ti
cijeniš sebe
jedan dan
možda će kiša liti
nestat će sunčeve zrake što grije ti tijelo
ni tada
nećeš vrijediti ništa
na ovom svijetu
neće te više biti
sve nije u rimi, pa ni život
jedino smrt nema pjesme!
ULICA JEKE
zalutaš li na ulicu siromaha
sretneš li barem jednog
osmijeh će ti pokloniti
poželjeti sve što on nema
i još više
... što to govorim?
ljuta sam
nepromišljeno u trenu
plamen iz očiju bi sijevnuo,
pa se smirim
priznajem,
da emocije upravlja mojim tijelom
i mislima
molim te, vidiš li?
nepismeni svijet crtaju bijelom kredom,
a što im znači taj trag?
dvosmislene riječi ispisuju,
a ne znaju ni sami njihova značenja
samo se nadaju dobrome
prije nego oluja
uzvere svoje glasove uz planinu
tada očekuju jeku
prije nego stijena se odlomi
u prozoru života
siromah je taj
što ostaje naslonjen na duh svoj
ZABORAV by Pejak Mirjana Peki
Ostavljam pero da vas podsjeti
na ništavilo što me sustiže iz dana u dan
umjesto hladne vode da okrijepi dušu
uništi mi san
i svako
svanulo jutro
Ostavljam pero
bacite ga u rijeku
ne sahranjujte ga pored mene
ne dozvolite da me prati i na onom svijetu
da mi lomi srce
dušu da mi dere
Kad polegnu mi tijelo
na zelenu travu
pjesmu moju otpjevajte
onu tihu
što pjeva o zaboravu
bez nota i svirača
bez cvijeća i glasa
tek uz zapaljenu svijeću
Nek' zamuknu vjetrovi
a zima
nek' odnese
sjećanje na mene
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(Prow. Quantum)
POSLJEDNJI MI DAN by Pejak Mirjana Peki
kruh svoj posljednji dat
kao hranu uzimam
ta divna riječ,
a toliko truda
pogača života za vremena luda
rukav košulje poderan
nemam ništa da ti dam, živote,
lomi se svaki dan
na križ postavlja
Bože, znam da Ti jedini možeš
opiti me molitvom,
uzeti mi dah,
povesti sa sobom,
između starih brijestova
sakrij me u kori drveta,
sakrij od zla
bol svoj,
danas posljednji dan
kao pokoru ...
uzimam
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(Prow. Quantum)
SEDMI KLJUČ POŠTENJA
slika ruke u čudesnom svijetu
sa čašom ispijene mladosti života
nazdravlja sudbini
ne znam zbog čega mi se čini
kako razgolićen mozak u dosadnom vremenu
kao paravan spušten iza disanja
budi se kao vulkan u kristalnim zelenim parama
sa likom starca bez zuba
izopćenom od svijeta
oboljelih organa za disanje,
a zapravo,
nikada disati nije želio
nije to sve,
piše se i dalje
ostali su mnogi vratovi na hladnim šinama
dok tijela mirišu na orhideje raspoređene
između crnih listova
odbacivši kožu, mozak života odluta bez glave
kao mučne dvije godine starosti crkvenog miša
ispod grede,
na tornju snova optočene crvotočinom
i nikuda dalje,
jer pri kraju snage, odbacuje se sve
napuštaju hladne odaje
dok na tronu samo pehar kao nagrada ostaje,
nagrada do vrha nalivena poštenjem
ima li to smisla uz zapaljenu cigaretu
da izgore ogromni kipovi bez glave?
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(Prow. Quantum)
OSAMNAEST MINUTA U ŽIVOTU by Pejak Mirjana Peki
dišem nagrađena posljednjom suzom
ne, danas je ne žalim
u kutu usana je dotičem vrhom jezika
ne dozvolivši da uđe u grlo
i uguši tugom snove
možda,
ne znam ni sama
koliko gorčine u sebi ima
znam, mrzim je
što iz moga oka je potekla
sav život stisnuo se u osamnaest minuta
prije polaska vlaka
tješim se,
da je sunce zrake u moje oči smjestilo
kako bi prevarilo mene
ili tebe,
da postoji ili će postojati,
trajati vjekovima
kada odeš,
a ja budem ostavljena
možda je tišina sakrivena u njoj
samo želim u bijegu nestati
u osamnaest minuta
prije polaska vlaka
posramljena pogleda
kliznut će i iduća
na tlo pasti,
ali ni za to me nije briga
što je osamnaest minuta
naspram cijeloga života?
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(Prow. Quantum)
BUDNA U SNU by Pejak Mirjana Peki
Ležim u lažnom spokoju
u bljesku svjetla što mi oči ubija
u šumi gdje aveti spavaju i ne daju mi mira,
a dajem sve i tijelo i dušu,
dajem sve što mogu da dam
u džepu jedino što imam za sebe,
ostao je dio moga sna
Ne uzimajte, molim vas večeras
neka me ugrije od hladne noći
obećanje dajem, ranom zorom
predat ću vam i taj dio sebe
Bršljan neka ovije žile oko moga tijela
sakrije tugu u očima,
mahovina na stablu hladna od sjevera
neka mi hladi dušu bolnu
Snježna mećava neka mi oči oslijepi
tiho ću jecati, da ne čuju oni
što dušu mi na dnu ponora bacaju
Ostajem nijema i neću plakati
zahvalit ću Bogu na životu,
pa makar zadnje mi bilo u ovoj noći
samo mi ne dirajte, dio sna u džepu
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(Prow. Quantum)
