OD PROLJEĆA DO PROLJEĆA
nikako i nigdje da stignem sakrivenih koraka
zasjekle boli nosim kao preteško breme u grudima
sada ne znaš ni gdje sam ni s kim sam
i nije te briga
ali ako se upitaš,
odnosi me vjetar od proljeća do proljeća
upoznam tek prolazno lišće u jesen što pada
pahulje me izbjegavaju vješto,
kako ne bi ledile još više sjećanja
suvišno sunce sa neba ne trebam
samo toplinu riječi da me vrati
tamo gdje pripadam
ne boj se
ostajem u sjeni tvojih leđa
mislima u prstima što dotiču
sjeme makova i otpale latice cvjetova
podižem večeras,
da, baš večeras,
čašu da nazdravim
hladnim kutovima samice
praznini svega
i opet kažem, ne brini
nosit će me vjetrovi
od proljeća do proljeća
na slomljenim krilima zaborava
