korica kruha na dlanu
ne poznajem poglede u oči
zatomljena u svome bitku
dišem
tek da bih disati znala
drhtavom rukom uzimam koricu kruha
sakrivam je od pogleda i ljudi
da utažim glad života
niti suze ne znam isplakati
za čime da ih lijem
kada život počinje rođenjem
u utrobi majke dok snivam,
a svjetlost što me obasjava
ne uzima moje grijehe življenja
već kao obično biće
samo mi tijelo sakriva
ne poznajem dovoljno života,
da mogu korak svoj pružiti
krvavim dlanovima osjetim
samo da živim
