ZABORAVLJENA GLAZBA by Pejak Mirjana Peki
Pričat ću ako srce dozvoli
koliko volim glazbu
njezine tužne tonove
dok prilazim nijemom klaviru
koji u svojoj elegantnosti kao stari šarmer
moj libreto prepoznaje kao svoj.
Volim njegov sjaj i crno bijele dirke
nježnošću svojom one dodiruju staru fotografiju
s likom očiju, koje se ne zaboravljaju.
Tišina presvlači zidove moje sobe
promatra me kao da me spasiti želi
od nečega,
meni nepoznatoga.
Osluškujem nesigurne korake u hladnom hodniku
gdje su srca odavno otplesala
svoj posljednji ples poljubaca,
a zakašnjelo vrijeme
libreto u zaboravljenu glazbu.
Poželim mjesto na mjesecu ili pustinji
upijati boje kao svjetlost predvečerja
promatrati te
obuzdavati čežnju
koja izaziva želju za tvojim zagrljajem
neću dozvoliti duši da ode iz tijela
ako ona nestane, tijelo nema vječnosti.
Želim da čuješ tišinu u sobi
veliku šutnju kada sklopiš oči
tada mjesec svjetlucav sjaj poklanja,
a vrisak u zraku
kao nedovršena pitanja
zadrhti u šumi prepreka
preko ruba ponora.
Pustimo da nas umiri zaboravljena glazba
Autorica: Pejak Mirjana Peki
Lektura: Zvjezdana Karmela Hercegovac
