PUSTI ME DA IDEM
pusti ma da idem
prije ponoći
i ostavim na stolu
sve godine
umorno srce
ispijene poglede
umotane kao poklon iznenađenja
ugasit ću svjetlost
hodom prema izlazu
otvoriti vrata života
prema ulici
i zagrljena maglom
krenuti
u izgubljenu noć
bez vida
odjevena bolom
i nestati u sekundi zvona
sa staroga zvonika
jer iza ugla
čeka me samoća
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r.XIR.T.)
