VOLIM TE VIŠE, NEGO TI MENE
Ne odustajem od uloge u kojoj volim
sretna i oslobođena potrebe da se pretvaram
da vjerujem u sumnje
jer ljubav je za mene istina.
Kao biće koje nije nikada ugledalo sunca
otvaram ti vrata svoga srca
samo ne diraj ono što je u njemu
tek nešto tuge se zgrčilo u bolu,
a svjetlost mu daje pravo lice.
Kasnim kao uvijek u svojim riječima
povremeno mi je osmIjeh na licu
bistar pogled, ali strah me odaje,
i ljubav me poznaje.
Slobodna od mučne potrebe
u podzemlju gdje svjetlost ne dopire
vidim ono što me čini sretnom
odsjaj sunca što se nazire
uzima u svoje praznine
dio moga tijela da ne umire,
Oznake: ljubav
