VOLIM TE VIŠE, NEGO TI MENE
Ne odustajem od uloge u kojoj volim
sretna i oslobođena potrebe da se pretvaram
da vjerujem u sumnje
jer ljubav je za mene istina.
Kao biće koje nije nikada ugledalo sunca
otvaram ti vrata svoga srca
samo ne diraj ono što je u njemu
tek nešto tuge se zgrčilo u bolu,
a svjetlost mu daje pravo lice.
Kasnim kao uvijek u svojim riječima
povremeno mi je osmIjeh na licu
bistar pogled, ali strah me odaje,
i ljubav me poznaje.
Slobodna od mučne potrebe
u podzemlju gdje svjetlost ne dopire
vidim ono što me čini sretnom
odsjaj sunca što se nazire
uzima u svoje praznine
dio moga tijela da ne umire,
Oznake: ljubav
POSLJEDNJA NOĆ ZAGRLJAJA
Moja objavljena pjesma u Zajedničkoj zbirci ljubavne poezije MEĐUNARODNI NATJEČAJ za ljubavnu pjesmu KULTura Snova 2013. VALENTINOVO
Raširenih ruku prigrlim ljubav
s mirisom najljepših pupoljaka kada se bude
rosom ljubljeni uz romantičnu glazbu
u portretu jutra suncem obasjani
u ludosti zaljubljeni
dok trajemo u stvarnosti života
Na usnama tvojim tražim izvor
gasim žeđ čežnje u tijelu
a na brončanim svjetiljkama
tvojih očiju
odmaram pogled prepun ljubavi
Ispreplićemo prste kao nježnost trave
dodiruješ njihovu mekoću
dok snena uzdižem grudi do tvojih usana
kao pupoljke tek proljećem satkane
ubireš ih meke,
a tihim suzama ostavljaš trag strasti
Isplakat ćemo suze zajedno
u noći prije nego odem
i znaš, da me moraš pustiti
u plavetnilo gdje tama se sakriva
a sunca sjaj svakoga novoga jutra
pozdrave od mene će ti donijeti
Tamo, čekat ću tvoje korake
da me podsjete, da dolaziš
sa ružama u ruci što stidljivo izviruju
i nose čežnju u laticama
Tamo, gdje više neću biti sama
POKUŠAJ JEDNOM
Moji objavljeni stihovi na internetskom portalu WEBSTILUS ZBORNIK 2012 „NA TRAGU RIJEČI“
pokušaj jednom vrhovima prstiju
dotaknuti pijesak
toplinu kamenčića i nježnost sunca
što samo jednom u godini
snove pretvara u zbilju
pogledaj u nebo
gdje sakriva se sunce iza oblaka
i shvatit ćeš što je sreća
kada na tvoja vrata pokuca
udahni miris prekrasne rijeke,
jer samo ona zna tajnu vjetra
što nosi opojni pelud cvjetova,
a u kasnim noćnim satima
traži konak u snovima
prigrli nježno valove
i daruj im svoje misli
neka te povedu u sutra
tek probuđen jutrom
kada otvoriš snene oči
u tvojoj sjeni
što je zora nacrta rosom
ostat će iskrica opojnog mirisa cvjetova
zalutala,
da te do podneva čuva
udomi je u svoje snažne dlanove
sakrij od sunca da ne potone
i ponovo, kada se večer probudi
pusti je kroz prste, da požuri
pokloniti noći tvoje misli ....
SLIKA U KAMENU
Moji stihovi objavljeni u Zbirci „Lice ljubavi“ (Izbor ljubavnih pjesama) na natječaju Portala za objavu poezije Očaravanje
U dubini moje duše
povjetarac ostavlja vrijeme nadanja
dugog čekanja dok lutam
dugim morima, poharana
kao u nevremenu mirna luk,a
Od pogleda tuđih se sakrivam,
da suze mi ne vide
i nemoć mojih očiju,
jer i same se stide
Izmičem se dodirima i lukavim riječima
podivljalih i nestalih valova ka sreći
Mnoštvo me okrivljuje za sve dane svete
kada su noći plakale kao malo dijete
I za dodire me okrivljuju što poklanjala sam tebi
a nikada nisu saznali
da u bijedi se ljubav rodi
molitvom poklonjena
iz ruku ukradena
a slika na obrazima
zauvijek u kamen pretvorena
JESAM LI TI PRIČALA
jesam li ti pričala
da boju tvojih očiju
pretvaram u osmjeh
tvoj pogled
u tamu noći
gdje stanuju pjesnici
tvoje ruke
što šaraju mojim tijelom
kao zrake sunca
pretvaram u nježnosti
jesam li ti pričala
kako ljubav gledam
na horizontu
gdje duše igraju
igru s valovima
dok u pustinji
žive s kaktusima
jesam li ti pričala
da je ljubav kao dubina
ispod zemljine kore
i nitko je potpuno
dotakao nije
čista kao podzemna voda bistra
i samo vulkan kada se budi
uzdrhtalo tijelo
i tvoje usne položene
na moje grudi
nazivam ljubav.
DOZVOLI DA UMREM UMJESTO NJE
Moji stihovi za MEĐUNARODNI PJESNIČKI FESTIVAL 2012 KULTura Snova
zajednička zbirka poezije „MORE NA DLANU“
Dozvoli da umrem umjesto nje,
da zamolim sliku na zidu što stoji
zrnca da prsti mi prebiru
snovi da ostave me na miru
živjeti dalje život, ali ne znam koji
nisu Te snovi prestali sanjati
nije Te život prestao živjeti
nisi koliko Te trebam, moja bila
ne može suza da nestane, prestane,
makar malo da zastane i steže me i guši
sva nadanja ona ruši
ne želim bez Tebe dalje
makar su oni tu pored mene
i zadnju poruku što nebo mi šalje
ne smije da mi uzme Tebe
trebam Te
i svako jutro Tvoj dlan
noć mirnu, nemirni dan
Tvoj glas, pogled i sjenu
podari mi Bože smrt njenu
i bol ću uzeti tijelom svojim
orošeno čelo i to mi Bože daj
molim te da klonem i patim ako treba
dozvoli da umrem umjesto
