pokušaj jednom vrhovima prstiju
dotaknuti pijesak
toplinu kamenčića i nježnost sunca
što samo jednom u godini
snove pretvara u zbilju
pogledaj u nebo
gdje sakriva se sunce iza oblaka
i shvatit ćeš što je sreća
kada na tvoja vrata pokuca
udahni miris prekrasne rijeke,
jer samo ona zna tajnu vjetra
što nosi opojni pelud cvjetova,
a u kasnim noćnim satima
traži konak u snovima
prigrli nježno valove
i daruj im svoje misli
neka te povedu u sutra
tek probuđen jutrom
kada otvoriš snene oči
u tvojoj sjeni
što je zora nacrta rosom
ostat će iskrica opojnog mirisa cvjetova
zalutala,
da te do podneva čuva
udomi je u svoje snažne dlanove
sakrij od sunca da ne potone
i ponovo, kada se večer probudi
pusti je kroz prste, da požuri
pokloniti noći tvoje misli ....