TVOJ POGLED U KAPIMA ROSE
Ne mogu izreći sve riječi
što dodiruju pahuljicu dok lebdi
ni nebesko plavetnilo nagovorit me ne može
i bez glasa da zauvijek ostanem
sve što je u meni ispisano
u duši neka ostane
u dodiru jutra i mekih obraza
ljubim dvije kapi rose prstima
i darujem trepavicama da osjete nježnost
što suze im pružile nisu nikada
sklopit ću oči i ponijeti tvoj pogled do sna
tamo gdje ljubav postelju prostire
mekšu i nježniju
od topline duginih boja
na jastuku što se tvojim imenom zove
uronit ću lice i usnama oslikati snove
u nježnost dlanova spustit ću kapljice rose,
tvoje poglede i moga oka suze
prije nego sunce izađe
i suze spoji sa nježnošću
ostavit ću na jastuku
još jednu izgubljenu sreću
Autorica teksta: Pejak Mirjana Peki
KRUNSKI SVJEDOK LJUBAVI
„sve što kažeš upotrijebit će se protiv tebe“
privode te Sreća, Tuga i Bol
za sve što u optužnici piše
ne govori ništa u grču bola
za tebe nema milosti
osim moga srca kao krunskoga svjedoka
sude ti mnogi
za lažni pogled i cinični osmjeh
dok stojim u mnoštvu kao svjedok
i jedina obrana
za optuženika ljubavi
u žamoru prisutnih
pogledom pratim tvoj lik
usne koje sam ljubiti htjela
smjela i ljubila
u očima ti vidim
razlomljeno srce
za optužnicu prvoga čina
„nisam kriv“ – kažeš
u kosi nailazim
na tragove prstiju
i čuperak koji te krasi
još uvijek ga duša osjeća svojim
na obrazima tragovi vlažni
od jučerašnjih suza
za optužnicu drugog čina
„nisam kriv“ – suza govori
na usnama mojih usana je trag
crvenog ruža
pravilnih crta i željnih mekih dodira
dlanovima prekrivaš oči
tragove na obrazima
drhtaje usana koje progovaraju
za optužnicu trećeg čina
„nisam kriv“ – molim te, oprosti mi
rasprava ne traje dugo
sve se dozna
za ljubav si optužen
bez drugih svjedoka da te brane
misliš li na kaznu biće moje
na ležaj od snova koji ne postoje
toplina duše ugasla je
jedino
uvjetnu kaznu ti dajem
pretrpjet ću sve
samo te molim
ne čini to više
jer krunski svjedok i jedina obrana
još uvijek te voli
i to će biti tvoja izrečena kazna
Autor: Pejak Mirjana Peki
UZ TEBE OSTATI
Izgubit ćemo se u snu
zaboraviti tugu što raste i ne stišava svoju snagu
na obzorju tražiti ono što smo izgubili
zaslijepljeni sunčevim zrakama
osluškivati poziv večernjeg neba
što zauvijek živi u nama
Tražit ćemo naša sutra
na putu današnjeg dana
ostaviti suze iza sebe
u beskrajnim pustinjama
ukorijenjenog očaja
Spalit ćemo slike s likovima boli
na prostranstvima obala
dotaknuti tragove valova
ugledati posljednji izlazak sunca
i uz šutnju ostati zajedno
Ispisat ću ove riječi tintom tame
sve ružno zaboraviti
iza sebe ostaviti
liniju života iscrtati
a samo poželjeti
uz tebe provesti trenutke
i ne tražiti ništa drugo od života
