Ne mogu izreći sve riječi
što dodiruju pahuljicu dok lebdi
ni nebesko plavetnilo nagovorit me ne može
i bez glasa da zauvijek ostanem
sve što je u meni ispisano
u duši neka ostane
u dodiru jutra i mekih obraza
ljubim dvije kapi rose prstima
i darujem trepavicama da osjete nježnost
što suze im pružile nisu nikada
sklopit ću oči i ponijeti tvoj pogled do sna
tamo gdje ljubav postelju prostire
mekšu i nježniju
od topline duginih boja
na jastuku što se tvojim imenom zove
uronit ću lice i usnama oslikati snove
u nježnost dlanova spustit ću kapljice rose,
tvoje poglede i moga oka suze
prije nego sunce izađe
i suze spoji sa nježnošću
ostavit ću na jastuku
još jednu izgubljenu sreću