Ž I V O T
netko jednom reče,
da je snove potrebno snivati,
a pitam se
tko ukrade život , a da ne pita čiji je
pitanja koja nemaju smisla i ne pitaju se
oronule godine puta niti ne znaju
da li su trajale,
proživjele,
a u prahu nestale
kamo da ih smjestim, kada ih gomila razvlači
u nedogled svojih života postavlja
kao spomenike pod kojim nikada cvijet ne ostavlja
u utrobi stvori se život,
a kada ugleda prvu svjetlost zažali
makar niti riječ ne progovori
pokušava se vratiti u toplinu gdje je nastao
otrgnut kao list sa stabla što prvim snijegom trune
ipak ustane u hod kao svako biće,
uspravi tijelo pogledom do neba,
zamoli onoga koga treba i suze mu pokloni,
a pita se
zašto se rodi
u životu gdje ništa nije sveto
