DUŠA ŽIVOTA
duša života putuje
u glasovima mora
budi se šumovima valova
sniva na obzorju jutra
ne poznaje dubine
samo tajanstvene obale
luke
odlaske i dolaske
živi u čežnjama
praznini
diše s minutama
visokih valova
kao stari brod na pučini
zaustavljen sidrom u grudima
NEMAM NIŠTA ZA TEBE
nemam ništa za tebe
suza za tebe nema
da ih izlijem po cvjetovima
što latice im kidam
i ništa više nije važno
samo ovo malo
srca snažnog
da traje
izdrži
i nastavi da kuca.
ljubavi za tebe nema
da se prodaje po niskoj cijeni
a zapravo vrijednost je izgubila
i ništa više nije važno
samo osmjeh
da traje
izdrži
i nastavi živjeti.
snovi mi stisnuti u ruksaku
kao sirotinja kada dobije milostinju
i opet je dijeli dobrim ljudima
što čekali su danima, praznoga pogleda
povratak prijatelja.
imam srce i ljubav
svima za podijeliti
jer vrijednost u grudima
kao zlato što se svojom milinom prelijeva
ne čuvam za sebe,
ali nemam ništa za tebe
Ž I V O T
netko jednom reče,
da je snove potrebno snivati,
a pitam se
tko ukrade život , a da ne pita čiji je
pitanja koja nemaju smisla i ne pitaju se
oronule godine puta niti ne znaju
da li su trajale,
proživjele,
a u prahu nestale
kamo da ih smjestim, kada ih gomila razvlači
u nedogled svojih života postavlja
kao spomenike pod kojim nikada cvijet ne ostavlja
u utrobi stvori se život,
a kada ugleda prvu svjetlost zažali
makar niti riječ ne progovori
pokušava se vratiti u toplinu gdje je nastao
otrgnut kao list sa stabla što prvim snijegom trune
ipak ustane u hod kao svako biće,
uspravi tijelo pogledom do neba,
zamoli onoga koga treba i suze mu pokloni,
a pita se
zašto se rodi
u životu gdje ništa nije sveto
ZRNA SLOVA - DUŠA MOJE MAJKE
HLADNI DODIRI
nisu to uvjeravanja
istina je svaka izgovorena riječ
mrsio sam razasutu kosu prstima
na vatrenim usnama ostavio trag
oprosti, nisam htjela
ali dogodilo se
pronašla sam mjesto u drugim očima
srce poklonila bez ijednog pitanja
zaboravila tvoje dodire
previše hladne za mene
nisu to bila pusta obećanja
nosio sam dragulj na duši
istinu u srcu
na usnama ostavio trag
LJUŠTURA
čuvam
plod unutar ljušture
ne lomim,
samo dodirnem,
kako bi osjetila srce
nerođenog
stvarnog života
iznjedrit će duša
kada zora
na proplanku
poljubi tlo postanka
a zemljica majka
prihvati trajanje
budućeg života
