|
backyard pitam se kako bi ti se mogla skroz odati tebi, s kojim bi se dijelila da se znam podijeliti, da se jednom to naučim da ne škrtarim s tom emocijom o kojoj toliko mislim da pišem kako bi ti išta o sebi mogla zapravo reći? reći iskreno, onako kako bi ti to zavrijedio bojim se da bi ti morala reći ovakve nekakve stvari reći da, recimo, više volim književnost od glazbe ne znam, jebiga, jednostavno sam takva ispala da više volim raditi nego imati puno slobodnog vremena da više volim težine od lakoća temeljitost više od raznovrsnosti a nekad čak i usud više od slobode (znam, ovo ne zvuči dobro) reći da više volim pank od flojda polje više od mora jutro više od večeri alkohol više od trave rituale više od novih stvari jesen puno više od ljeta nirvanu više od pearl jama riječi više od tišine da više volim reći ćutanje nego ćutati i da ne mislim da je to površnije, i da ja uopće ne mislim da je to problem, nego je to kod mene sve toliko potencirano da preuzima neki hardkor egzistencijalni oblik koji je nekad jako teško podnijeti, kamo li artikulirati vidiš kad bi ti rekla išta pravo o sebi nebi dobro zvučalo to je kao kad jedeš sam sebe, kad boliš sam sebe, kad sam stvaraš zvijer koja će te napasti ionako sam ti planirala ispričati samo jednu jedinu stvar, jednu jedinu priču onu s kojom sam već odavno pretjerala onu o starom, makovima i stojadinu nikad ne znaš, možda se sve istine budu same priznale možda sve čekaju samo da ih netko preživi |