backyard
pitam se kako bi ti se mogla skroz odati
tebi, s kojim bi se dijelila
da se znam podijeliti, da se jednom to naučim
da ne škrtarim s tom emocijom o kojoj toliko mislim da pišem
kako bi ti išta o sebi mogla zapravo reći?
reći iskreno, onako kako bi ti to zavrijedio
bojim se da bi ti morala reći ovakve nekakve stvari
reći da, recimo, više volim književnost od glazbe
ne znam, jebiga, jednostavno sam takva ispala
da više volim raditi nego imati puno slobodnog vremena
da više volim težine od lakoća
temeljitost više od raznovrsnosti
a nekad čak i usud više od slobode
(znam, ovo ne zvuči dobro)
reći da više volim pank od flojda
polje više od mora
jutro više od večeri
alkohol više od trave
rituale više od novih stvari
jesen puno više od ljeta
nirvanu više od pearl jama
riječi više od tišine
da više volim reći ćutanje
nego ćutati
i da ne mislim da je to površnije,
i da ja uopće ne mislim da je to problem,
nego je to kod mene sve toliko potencirano
da preuzima neki hardkor egzistencijalni oblik koji je nekad jako teško podnijeti, kamo li artikulirati
vidiš
kad bi ti rekla
išta pravo o sebi
nebi dobro zvučalo
to je kao kad jedeš sam sebe, kad boliš sam sebe, kad sam stvaraš zvijer koja će te napasti
ionako sam ti planirala ispričati samo jednu jedinu stvar, jednu jedinu priču
onu
s kojom sam već odavno pretjerala
onu o starom, makovima i stojadinu
nikad ne znaš,
možda se sve istine budu
same priznale
možda sve čekaju samo da ih netko preživi
Post je objavljen 14.09.2013. u 01:09 sati.