|
vukovi
ako previše pišeš, uvijek postoji opasnost da potpuno izgubiš kontrolu pa zato to i radiš- izmišljenim dječacima mogu, recimo, izrasti očnjaci i ruke im mogu posezati u krivim smjerovima mogu biti sebični i nemarni oni- do jučer izmišljeni dječaci samo tvoji (ipak su iz tvojih pjesama) sada ližu svoje krzno i ti više nisi jači od njih osim ako se odrekneš pisanja o njima zauvijek možeš i pisati usprkos tomu i nadati se da ćeš preživjeti bojim se da nemam opcija ali što ako ću od sada moći pisati samo o čudovištima? što ako će svako 'ti' biti jedno malo ogorčenje? biti jedna ogromna samoća? što ako će svako 'ti' značiti samo ja više i gore i mučnije nego svako 'ja' ikada izgovoreno? što ako ću svaku pjesmu u bijesu brisati jer će me podsjećati na slabost? što ako ću ih se jednom odreći umjesto tebe jer ja sam vjerna svakom vuku kojeg sam toliko pisala to se nikada ne mora zaslužiti to si sama učinim i sama onda grizem i udaram prema unutra odranjam redove i nikada se ne vratim ondje, gdje smo bili mudriji i mirniji i nismo brinuli o vukovima |