vukovi
ako previše pišeš, uvijek postoji opasnost
da potpuno izgubiš kontrolu
pa zato to i radiš-
izmišljenim dječacima mogu, recimo,
izrasti očnjaci
i ruke im mogu posezati u krivim smjerovima
mogu biti sebični i nemarni
oni- do jučer izmišljeni dječaci
samo tvoji
(ipak su iz tvojih pjesama)
sada ližu svoje krzno
i ti više nisi jači od njih
osim ako se odrekneš pisanja o njima
zauvijek
možeš i pisati usprkos tomu
i nadati se da ćeš preživjeti
bojim se da nemam opcija
ali
što ako ću od sada moći
pisati samo o čudovištima?
što ako će svako 'ti'
biti jedno malo ogorčenje?
biti jedna ogromna samoća?
što ako će svako 'ti' značiti samo ja
više i gore i mučnije
nego svako 'ja' ikada izgovoreno?
što ako ću svaku pjesmu
u bijesu brisati
jer će me podsjećati
na slabost?
što ako ću ih se jednom odreći
umjesto tebe
jer ja sam vjerna svakom vuku
kojeg sam toliko pisala
to se nikada ne mora zaslužiti
to si sama učinim
i sama onda grizem i udaram prema unutra
odranjam redove
i nikada se ne vratim
ondje, gdje smo bili mudriji i mirniji
i nismo brinuli
o vukovima
Post je objavljen 16.12.2012. u 20:35 sati.