|
i think i'll leave tonight znaš li koliko široko mislim kada kažem široko? kada kažem ravnica znaš li koliko ludo mislim kada kažem divljina? kada kažem cigan znaš li koliko nježno mislim kada kažem mlijeko island mahovina znaš li koliko nestvarno mislim kada na ruku crtam mak? kada pišem ali ono najgore najteže je shvatiti znaš li koliko strastveno igram kada igram na ono što je jedva stvarno u stvarnosti? sve bih pjesme uložila, stavila na crno i neparno izgubila u jednoj igri sve što sam ikada rekla tako ću riskirati jednom kad bude jače od mene kad se ego pokori instinktu potrebi da ti se približi bez da se ušlagira pisanjem bez da se poništi svaku vrijednost svega realnog! a ti to nećeš prepoznati jer emocije bi trebale biti nježne i prozračne a ne guste i zagušljive a ne zagušene riječima * jednom ću prokockati riječi nagonski ispovraćati svoje kurve, svoje mizantrope, svoja bjesnila, svoje inate, svoje sebičnosti svoje ukočenosti ali uvijek je već prekasno trebala sam već prije početka biti najbolja biti opuštena biti jednostavna ti si me ostavio odmah a ja sam još dugo pisala tebi i mislila da se borim s tobom, da te odbijam i volim i sabotiram da ti se uvlačim pod kožu da je fatalno uvijek takvo: nepredvidljivo a zapravo sam od početka bila ostavljena i sve ovo samo je ponašanje nekoga tko je ostavljen prije nego je volio pa sad piše da zavoli a svaki red je samo još jedan red prekasno * jednom ću sve stihove uložiti na istu kartu a ti nećeš shvatiti da je to najgore i jedino što mogu učiniti (zbog sebe pisati tebi) krv će prokuljati na novom mjestu: u srcu i ne znam što će tad biti hoće li i jedan stih preživjeti i kako ću tada sama kome ću se tada otvoriti nekome tko je prije početka znao kad mi je vidio oči da igram samo na najnestvarnije stvarno na život i smrt |