i think i'll leave tonight
znaš li koliko široko mislim
kada kažem široko? kada kažem ravnica
znaš li koliko ludo mislim
kada kažem divljina? kada kažem cigan
znaš li koliko nježno mislim
kada kažem mlijeko
island
mahovina
znaš li koliko nestvarno mislim
kada na ruku crtam mak? kada pišem
ali ono najgore
najteže je shvatiti
znaš li koliko strastveno igram
kada igram na ono što je jedva stvarno
u stvarnosti?
sve bih pjesme uložila,
stavila na crno i neparno
izgubila u jednoj igri
sve što sam ikada rekla
tako ću riskirati
jednom kad bude jače od mene
kad se ego pokori
instinktu
potrebi da ti se približi
bez da se ušlagira pisanjem
bez da se poništi svaku vrijednost
svega realnog!
a ti to nećeš prepoznati
jer emocije bi trebale biti nježne i prozračne
a ne guste i zagušljive
a ne
zagušene riječima
*
jednom ću prokockati riječi
nagonski
ispovraćati svoje kurve, svoje mizantrope, svoja bjesnila, svoje inate, svoje sebičnosti
svoje ukočenosti
ali uvijek je već prekasno
trebala sam već prije početka
biti najbolja
biti opuštena
biti jednostavna
ti si me ostavio
odmah
a ja sam još dugo
pisala tebi
i mislila da se borim s tobom, da te odbijam i volim i sabotiram
da ti se uvlačim pod kožu
da je fatalno uvijek takvo: nepredvidljivo
a zapravo sam od početka
bila ostavljena
i sve ovo samo je ponašanje
nekoga tko je ostavljen
prije nego je
volio
pa sad piše da zavoli
a svaki red je samo još jedan red
prekasno
*
jednom ću sve stihove uložiti na istu kartu
a ti nećeš shvatiti da je to najgore i jedino
što mogu učiniti
(zbog sebe
pisati tebi)
krv će prokuljati na novom mjestu: u srcu
i ne znam što će tad biti
hoće li i jedan stih preživjeti
i kako ću tada
sama
kome ću se tada otvoriti
nekome tko je prije početka
znao kad mi je vidio oči
da igram samo
na najnestvarnije stvarno
na život i smrt
Post je objavljen 12.11.2012. u 23:24 sati.