warm milk & laxatives

Java je, jošte jednom, preobražena snima-
(Ujević)

subota popodne prošla je u slowmotionu. posve.
uz kavu, buena vista social club i pokoju balaševićevu.
subota navečer ipak je bila malo drugačija. okej, i ne tako malo.

Možda sam čak jednostavno nezahvalna. Maybe just happy. Možda je doista univerzum na mojoj strani, a možda mi samo smješta zamku. Možda moj um predviđa. Možda osjećam i razumijem. I onda lagano odbijam. Možda ne hvala. A možda bih trebala biti malo manje sumnjičava. Pretpostaviti da svemir ipak ima plan za mene. Da me ne zajebava.
However.
Ovaj blog prestaje biti ono što je mogao. TU energiju čuvam za nešto drugo. ionako znači samo meni (mislim, TAJ dio ovog). I eventualno još pokojem pojedincu, koji se prepozna. Drugačije je ioanko nemoguće.

Jedem višnje. Čitam.
Tražim najlakša rješenja.
Vraćam entuzijazam. Ironiziram.
Ma zajebi, uživam. Trenutci svijetle.
Ljudi.

a dva tri poraza i doručak od jučer samo su mali, mali
mali

*kao neki apdejt*
jel planirao netko na INmusic festival?
(sonic youth, ljudi :))

we can't see clear
but what we see is alright

napisala sam post neki dan i obrisao mi se.

ne da mi se bit blizu kompa (okej, osim zbog glazbe).

jebemti one pretjerane cinike, nadrkane i u biti jednostavno nezadovoljne i bez muda.

širiti vidike. uvijek širiti vidike.
zaboga, ne ponašajte se ignorantski.

kad jedno više od godinu dana nemaš niti jedno crno razdoblje, nikakvu depru (pa čak ni potencijalnu) niti mračnjak, pomalo se već i zabrineš sam za sebe.
koliko uspijem primijetiti, svi iz moje okoline su s vremena na vrijeme u kurcu. prosječno barem nekoliko dana mjesečno. barem. minimalac.
a ja se stvarno, ali stvarno ne mogu sjetiti.

mislim da ću doista morati pokušati zavoljeti čokoladu s velikim lješnjacima. čini mi se da nekako ne mogu pobjeći od nje. uvijek je tu.

jučer sam prvi put u životu potpuno legalno kupila pivo. i nije fora.
(jep, od jučer sam po zakonu odrastao čovjek)
čisto me rastužuje činjenica da ću za dvije godine imat dvadeset. blah.
(ovo je tu zapravo umetnuto samo zato da mi čestitate :))

ponešto se raspalo i mnogo me toga oslobodilo.

sve je u glavi. mislim.
i kad misliš da si uzalud potrošio četiri sata, samo si presložiš kockice u glavi i skužiš.
kog briga što nismo ni učili. ni zapravo svirali. i usput se posvađali sa starcima.
onak, pili smo sok iz onog kul tetrapaka i klackali se i spuštali niz tobogan, onak, hello??

opskrbila sam se dobrom muzikom. ou lijepo.

ou ne volim kad me procjenjuju i analiziraju oni koji me ne znaju dovoljno.

želim vam predobre ljude i predobre trenutke.
i onaj neki sjaj i onu bol u stomaku od smijeha.