Marketing
but i'm stil breathing
we can't see clear
but what we see is alright
napisala sam post neki dan i obrisao mi se.
ne da mi se bit blizu kompa (okej, osim zbog glazbe).
jebemti one pretjerane cinike, nadrkane i u biti jednostavno nezadovoljne i bez muda.
širiti vidike. uvijek širiti vidike.
zaboga, ne ponašajte se ignorantski.
kad jedno više od godinu dana nemaš niti jedno crno razdoblje, nikakvu depru (pa čak ni potencijalnu) niti mračnjak, pomalo se već i zabrineš sam za sebe.
koliko uspijem primijetiti, svi iz moje okoline su s vremena na vrijeme u kurcu. prosječno barem nekoliko dana mjesečno. barem. minimalac.
a ja se stvarno, ali stvarno ne mogu sjetiti.
mislim da ću doista morati pokušati zavoljeti čokoladu s velikim lješnjacima. čini mi se da nekako ne mogu pobjeći od nje. uvijek je tu.
jučer sam prvi put u životu potpuno legalno kupila pivo. i nije fora.
(jep, od jučer sam po zakonu odrastao čovjek)
čisto me rastužuje činjenica da ću za dvije godine imat dvadeset. blah.
(ovo je tu zapravo umetnuto samo zato da mi čestitate :))
ponešto se raspalo i mnogo me toga oslobodilo.
sve je u glavi. mislim.
i kad misliš da si uzalud potrošio četiri sata, samo si presložiš kockice u glavi i skužiš.
kog briga što nismo ni učili. ni zapravo svirali. i usput se posvađali sa starcima.
onak, pili smo sok iz onog kul tetrapaka i klackali se i spuštali niz tobogan, onak, hello??
opskrbila sam se dobrom muzikom. ou lijepo.
ou ne volim kad me procjenjuju i analiziraju oni koji me ne znaju dovoljno.
želim vam predobre ljude i predobre trenutke.
i onaj neki sjaj i onu bol u stomaku od smijeha.
Post je objavljen 13.05.2007. u 22:14 sati.