
Java je, jošte jednom, preobražena snima-
(Ujević)
subota popodne prošla je u slowmotionu. posve.
uz kavu, buena vista social club i pokoju balaševićevu.
subota navečer ipak je bila malo drugačija. okej, i ne tako malo.
Možda sam čak jednostavno nezahvalna. Maybe just happy. Možda je doista univerzum na mojoj strani, a možda mi samo smješta zamku. Možda moj um predviđa. Možda osjećam i razumijem. I onda lagano odbijam. Možda ne hvala. A možda bih trebala biti malo manje sumnjičava. Pretpostaviti da svemir ipak ima plan za mene. Da me ne zajebava.
However.
Ovaj blog prestaje biti ono što je mogao. TU energiju čuvam za nešto drugo. ionako znači samo meni (mislim, TAJ dio ovog). I eventualno još pokojem pojedincu, koji se prepozna. Drugačije je ioanko nemoguće.
Jedem višnje. Čitam.
Tražim najlakša rješenja.
Vraćam entuzijazam. Ironiziram.
Ma zajebi, uživam. Trenutci svijetle.
Ljudi.
a dva tri poraza i doručak od jučer samo su mali, mali
mali
*kao neki apdejt*
jel planirao netko na INmusic festival?
(sonic youth, ljudi :))
Post je objavljen 29.05.2007. u 19:48 sati.