Minuta za sebe
petak, 27.03.2020.
Štednja
|
Ja baš nisam neki štedljivi tip. Sve što imam ja to uredno i potrošim, a još ponekad znam provuć i karticu na par rata jer je beskamatno, pa zašto ne otplaćivat neku stvar koja košta 1000 kn 10 mjeseci kad to možeš? Naravno da nakon 10 mjeseci više nemaš blage veze di si bio i što si kupio, ali kao da je to sad bitno! Da sutra ostanem bez posla ja bih uspjela preživjet svega jedan mjesec i to od one zadnje plaće. Znam, nije baš za hvalit se, ali je tako. A nije da nisam pokušala i to u više navrata. Znala sam si ugovorit trajni nalog pa izdvajat na štednju mjesečno parsto kuna ali to me ne bi dugo držalo, znala sam ja i dignut gotovinu na bankomatu pa ju gurat u madrac, ali ta mi je ideja trajala još kraće, pokušala sam jedno vrijeme kupovat valutu pa bih si kupila eure kad bi tečaj bio najveći mogući a potim ih mjenjala naravno kad je najmanji. S vremenom sam se pomirilia da jednostavno nemam talenta za štednju, meni se jednostavno nikad nije dogodilo da me na tekućem računu dočeka nešto novaca od prošlog mjeseca, jer ako bi mi se kojim slučajem i omaklo da ostane ja bih se potrudila to potrošit makar i dan prije plaće. Uz to, ne volim gotovinu, ja najviše volim plaćat karticom. Mrzim kad moram dat sto kuna i onda čekat da mi blagajnica vrati 64,57 kn pa onda to prevrtat po novčaniku. I još nešto, ja stvarno ne volim novac! Ne volim ga imat kod sebe, ne volim ga gledat i ne volim ga brojat. Ja ga od srca najviše volim trošit. Meni nema ljepšeg nego kad potrošim sve što imam. Znala sam se zamislit kad bih vidjela reklamu za Euro Jackpot od parsto milijuna kuna što bih ja sa svim tim novcima??? Odmah bi se zgrozila! Pa ja bih se ubila trošeći! Vjervatno bi me našli negdje, izgladnjelu i premorenu, mršavu i ispijenu kako bjesnomučno peglam karticu da potrošim sve ste silne milijune, kupujem i trošim a ono nikako da se potroši... pa si mislim kome bih sve dala taj novac, jer pobogu šta da radim s tim? Da si kupim auto? Pa auto imam! Kuću? Pa imam i nju? Malo garderobe? Ajde, to uvijek može. Da odem na put oko svijeta? Opet će mi ostat? Ma ja bih to sve podjelila! Onako od gušta i sa srećom. Vrag odnio i novce! Nek je nama zdravlja i sreće :) |
- 22:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #
utorak, 24.03.2020.
Godišnji odmor
|
Ima li ičeg ljepšeg u životu od zasluženog godišnjeg odmora? Pa još kad ti unutar tog godišnjeg uleti i kakav blagdan ili državni praznik tipa "Dan antifašističke borbe" ili "Oluja" ma ne može bolje. Realno, svi naši životni planovi, izleti i putovanja vrte se oko naših godišnjih odmora. Ja i moj voljeni suprug oduvijek smo voljeli planirat kuda ćemo ić za godišnji odmor. U početku smo imali skromne i prizemne planove koje smo redom i ostvarivali. Tipa zaletit se do Krka na jednodnevni izlet, otići u Dumboku na vikend (uvala udaljena od naše kuće sve ga kilometar i pol), ostati doma i slično. S godinama, naši su se apetiti počeli povećavat pa smo znali planirat kako ćemo ić do Dalmacije, obići Dubrovnik, Dubrovačko zaleđe, Imotski, Split, prošvrljati po predivnim dalmatnskim otocima, obići Istru i Slavoniju, Liku.... a u zadnje vrijeme planiramo i skoknuti do Pariza, Londona, Rima, Amsterdama, New Yorka čak! Svake se godine svečano spremamo otići do Njemačke u nekakav outlet gdje je sve džab džabe i za sto eura se obuć od glave do pete, i još kupit štogod za doma. S vremenom možda počnemo planirati i odlazak na Mars ili neku drugu čudnovatu planetu u Sunčevu sustavu. No nekako svaki put kad dođe to vrijeme godišnjih odmora mog supruga silom zatrpa posao. Neodgodiv i nerješiv bez njega. Dok ga čovjek sluša pomislio bi da će stati svijet ako ne upre i zadnje atome snage i ne riješi te neodgodive obveze. I one uvijek nekako traju otprilike koliko i moj godišnji odmor. Kad se ja vratim natrag na posao i moj brižni suprug odahne i ta silina posla mu se nekako ipak smanji. Kad planira ići nekamo sa svojom ekipom, tipa pogledati utakmicu hrvatske reprezentacije na Maltu na koju ih na kraju ne puste ili skoknut par dana s frendovima do frenda u Makedoniju ili pak napraviti turneju po Slavoniji i Vojvodini se ekipom onda se baš nekako desi da ako i ima puno posla nije ništa što se ne može obaviti i sljedeći tjedan. Dobro, da ne mislite sad da sam ja neka nezahvalna supruga moj suprug je mene zaista svugdje vodio. Dok je radio po terenu svugdje po Hrvatskoj znao me je uzet sa sobom ako bi mu nešto trebalo pomoć ili da se ne vozi sam u autu. Nikad neću zaboraviti prekrasan izlet u zaleđe Zadra kad smo usred mrkle noći nosili radnicima nekakve cijevi i spojnice za vodu što su im hitno trebale za drugi dan ujutro. I sad se nekad noću probudim sva u strahu da će usred Medviđe izaći četnici i ubiti nas na licu mjesta, a jeza koja me prođe niz kičmu identnična je onoj dok smo se tu večer vozili kroz ta napuštena sela. Znali smo se zaletit i do Like, tamo je isto dosta radio, nagledala sam se predivne netaknute prirode, kao u raju. Samo šteta da nigdje usput nije bilo kakvog restorančića za pojest ručak ili barem popit kavicu. Bili smo mi i na Pagu u Novalji i to kad je plaža Zrče bila najpopularnije mjesto u RH, samo u siječnju, radili smo nekakvu vodu, pokazao je on meni gdje je slavno Zrče samo se nisamo dugo zadržavali jer je toliko puhala bura da su nam se ledile kosti i krv u žilama. Tako, kao i svake godine do sad i ove godine mi planiramo ić na godišnji odmor. Od Hrvatske smo odavno odustali, a što i bi više ovdje, pa sve smo vidjeli. Možda de se zaletimo do Španjolske ili Portugala, tamo negdje pred kraj ljeta kad muž bude imao manje posla? A možda uhvatimo i kakav produženi vikend da se zaletimo do Londona. Ma vikend ćemo uhvatiti sigurno, ali vjerojatno će nam nedostajati novaca ili će nekom isteći putovnica. Bili kako bilo najvažije od svega je da mi imamo plan ;-) |
- 10:46 - Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 23.03.2020.
Davorova jaja
|
U doba korone kad nam polako resursi postaju ograničeni svi se nekako snalazimo na svoje načine. Jesmo li kupili dovolje zalihe hrane? Imamo li mesa u škrinji? Hoće li sutra radit trgovina? Ako će i radit oće li bit štogod za kupit? Sto nam se pitanja nadvija nad glavom. Neko će mahnito obić sve centre i napravit dobre zalihe, netko se puno ne boji pa će ležerno iz dana u dan pa šta bude, a netko će ko moja mama, ima ona susjeda Davora koji ima 5 kokoši! Pa bit će jaja! A još je i vrijeme šparoga! Pa kud ćeš bolje? Nema straha! A ako baš zaškripi, može ić i na more bacit udicu, navuć će se već nekakva bugva ili nesretni špar sa više kosti nego mesa. Pa nije luda ić kupovat ribu kad uloviš frišku ispred kuće. Sad, o jestivosti te iste ribe bi se dalo debatirat, al bitno da ona ima strategiju za 5. fazu obrane od korone! S vremena na vrijeme uhvati i kojeg mikro lignja na kojeg bude ponosna ravno ko na kapitalca, kad joj unuk konstatira da je to beba liganj, ona mu spremno odbrusi da je to domaći jadranski liganj, za razliku od patagonskih kojim njega mama i tata hrane po restoranima i još se potrudi to naglasit da mi dobro čujemo. Na kraju naravno konstatira da ona to ne bi jela ni mrtva! Od nekud je pak nabavila i neku začuđujuću masku sa nekakvim još čudnovatijim krugom na sredini pa baulja s njom okolo po kući i po dvorištu, važno s njom ide u trgovinu (valjda da rastjera i ono malo ljudi šta dođe) a kad treba ić u šparoge onda ju skine. Ma nema korone u šparogama! Ni straha! I svaki drugi-treći dan sam svjedok toj crnoj ekonomiji, susjed Davor sa kutijom jaja dolazi do vrha dvorišta a mama ga od nekud snimi i izljeće skoro pa do same ceste. Euforija na njezinom licu se ne može točno opisat riječima ali izraz lica nekako podsjeća na Edit iz "Alo, Alo" netom prije nego će zapjevati. Trampa se odvija vrlo brzo i zadovoljni nastavljaju svak za svojim poslom. "Imaš jaj?" Čujem kako viče iz dvorišta. "Imam mama hvala, kupila san čera". "Budalo", čujem ju kako mrmlja sebi u bradu, ne bi ja jela ta jaja iz butige, ja imam Davorova jaja. Ako neki slučajni prolaznik u tom trenutku prolazi po cesti i to čuje ko zna šta čovjeku prođe kroz glavu?? U najboljem mogućem scenariju si može zamislit kako susjed Davor u kokošinjcu strpljivo čeka kad će koja koka izbacit to čudotvorno jaje a nekakve moguće druge scenarije ne bih ni zamišljala. I nije to sve, tko god dođe doma s posla ona ga spremno dočeka na vratima i zaskoči: "Ćeš jaje?" Nakon što joj se svi uredno zahvalimo ona s nevjericom na licu odgovara "Ali Davorovo je! A iman i šparog" Bez obzira na sve, mislim da je sasvim i redu imati strategiju! Uključivala ona Davorova jaja ili bez njih treba bit spreman i uvijek imati rezervni plan. |
- 22:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Svibanj 2020 (3) Travanj 2020 (6) Ožujak 2020 (3) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||