Ima li ičeg ljepšeg u životu od zasluženog godišnjeg odmora?
Pa još kad ti unutar tog godišnjeg uleti i kakav blagdan ili državni praznik tipa "Dan antifašističke borbe" ili "Oluja" ma ne može bolje.
Realno, svi naši životni planovi, izleti i putovanja vrte se oko naših godišnjih odmora.
Ja i moj voljeni suprug oduvijek smo voljeli planirat kuda ćemo ić za godišnji odmor. U početku smo imali skromne i prizemne planove koje smo redom i ostvarivali.
Tipa zaletit se do Krka na jednodnevni izlet, otići u Dumboku na vikend (uvala udaljena od naše kuće sve ga kilometar i pol), ostati doma i slično.
S godinama, naši su se apetiti počeli povećavat pa smo znali planirat kako ćemo ić do Dalmacije, obići Dubrovnik, Dubrovačko zaleđe, Imotski, Split, prošvrljati po predivnim dalmatnskim otocima, obići Istru i Slavoniju, Liku.... a u zadnje vrijeme planiramo i skoknuti do Pariza, Londona, Rima, Amsterdama, New Yorka čak! Svake se godine svečano spremamo otići do Njemačke u nekakav outlet gdje je sve džab džabe i za sto eura se obuć od glave do pete, i još kupit štogod za doma. S vremenom možda počnemo planirati i odlazak na Mars ili neku drugu čudnovatu planetu u Sunčevu sustavu.
No nekako svaki put kad dođe to vrijeme godišnjih odmora mog supruga silom zatrpa posao. Neodgodiv i nerješiv bez njega. Dok ga čovjek sluša pomislio bi da će stati svijet ako ne upre i zadnje atome snage i ne riješi te neodgodive obveze. I one uvijek nekako traju otprilike koliko i moj godišnji odmor. Kad se ja vratim natrag na posao i moj brižni suprug odahne i ta silina posla mu se nekako ipak smanji.
Kad planira ići nekamo sa svojom ekipom, tipa pogledati utakmicu hrvatske reprezentacije na Maltu na koju ih na kraju ne puste ili skoknut par dana s frendovima do frenda u Makedoniju ili pak napraviti turneju po Slavoniji i Vojvodini se ekipom onda se baš nekako desi da ako i ima puno posla nije ništa što se ne može obaviti i sljedeći tjedan.
Dobro, da ne mislite sad da sam ja neka nezahvalna supruga moj suprug je mene zaista svugdje vodio. Dok je radio po terenu svugdje po Hrvatskoj znao me je uzet sa sobom ako bi mu nešto trebalo pomoć ili da se ne vozi sam u autu. Nikad neću zaboraviti prekrasan izlet u zaleđe Zadra kad smo usred mrkle noći nosili radnicima nekakve cijevi i spojnice za vodu što su im hitno trebale za drugi dan ujutro.
I sad se nekad noću probudim sva u strahu da će usred Medviđe izaći četnici i ubiti nas na licu mjesta, a jeza koja me prođe niz kičmu identnična je onoj dok smo se tu večer vozili kroz ta napuštena sela.
Znali smo se zaletit i do Like, tamo je isto dosta radio, nagledala sam se predivne netaknute prirode, kao u raju. Samo šteta da nigdje usput nije bilo kakvog restorančića za pojest ručak ili barem popit kavicu.
Bili smo mi i na Pagu u Novalji i to kad je plaža Zrče bila najpopularnije mjesto u RH, samo u siječnju, radili smo nekakvu vodu, pokazao je on meni gdje je slavno Zrče samo se nisamo dugo zadržavali jer je toliko puhala bura da su nam se ledile kosti i krv u žilama.
Tako, kao i svake godine do sad i ove godine mi planiramo ić na godišnji odmor. Od Hrvatske smo odavno odustali, a što i bi više ovdje, pa sve smo vidjeli. Možda de se zaletimo do Španjolske ili Portugala, tamo negdje pred kraj ljeta kad muž bude imao manje posla? A možda uhvatimo i kakav produženi vikend da se zaletimo do Londona. Ma vikend ćemo uhvatiti sigurno, ali vjerojatno će nam nedostajati novaca ili će nekom isteći putovnica.
Bili kako bilo najvažije od svega je da mi imamo plan ;-)
Post je objavljen 24.03.2020. u 10:46 sati.