U doba korone kad nam polako resursi postaju ograničeni svi se nekako snalazimo na svoje načine.
Jesmo li kupili dovolje zalihe hrane?
Imamo li mesa u škrinji?
Hoće li sutra radit trgovina? Ako će i radit oće li bit štogod za kupit?
Sto nam se pitanja nadvija nad glavom. Neko će mahnito obić sve centre i napravit dobre zalihe, netko se puno ne boji pa će ležerno iz dana u dan pa šta bude, a netko će ko moja mama, ima ona susjeda Davora koji ima 5 kokoši! Pa bit će jaja! A još je i vrijeme šparoga! Pa kud ćeš bolje? Nema straha! A ako baš zaškripi, može ić i na more bacit udicu, navuć će se već nekakva bugva ili nesretni špar sa više kosti nego mesa. Pa nije luda ić kupovat ribu kad uloviš frišku ispred kuće. Sad, o jestivosti te iste ribe bi se dalo debatirat, al bitno da ona ima strategiju za 5. fazu obrane od korone!
S vremena na vrijeme uhvati i kojeg mikro lignja na kojeg bude ponosna ravno ko na kapitalca, kad joj unuk konstatira da je to beba liganj, ona mu spremno odbrusi da je to domaći jadranski liganj, za razliku od patagonskih kojim njega mama i tata hrane po restoranima i još se potrudi to naglasit da mi dobro čujemo. Na kraju naravno konstatira da ona to ne bi jela ni mrtva!
Od nekud je pak nabavila i neku začuđujuću masku sa nekakvim još čudnovatijim krugom na sredini pa baulja s njom okolo po kući i po dvorištu, važno s njom ide u trgovinu (valjda da rastjera i ono malo ljudi šta dođe) a kad treba ić u šparoge onda ju skine. Ma nema korone u šparogama! Ni straha!
I svaki drugi-treći dan sam svjedok toj crnoj ekonomiji, susjed Davor sa kutijom jaja dolazi do vrha dvorišta a mama ga od nekud snimi i izljeće skoro pa do same ceste. Euforija na njezinom licu se ne može točno opisat riječima ali izraz lica nekako podsjeća na Edit iz "Alo, Alo" netom prije nego će zapjevati. Trampa se odvija vrlo brzo i zadovoljni nastavljaju svak za svojim poslom.
"Imaš jaj?" Čujem kako viče iz dvorišta. "Imam mama hvala, kupila san čera". "Budalo", čujem ju kako mrmlja sebi u bradu, ne bi ja jela ta jaja iz butige, ja imam Davorova jaja.
Ako neki slučajni prolaznik u tom trenutku prolazi po cesti i to čuje ko zna šta čovjeku prođe kroz glavu?? U najboljem mogućem scenariju si može zamislit kako susjed Davor u kokošinjcu strpljivo čeka kad će koja koka izbacit to čudotvorno jaje a nekakve moguće druge scenarije ne bih ni zamišljala.
I nije to sve, tko god dođe doma s posla ona ga spremno dočeka na vratima i zaskoči: "Ćeš jaje?" Nakon što joj se svi uredno zahvalimo ona s nevjericom na licu odgovara "Ali Davorovo je! A iman i šparog"
Bez obzira na sve, mislim da je sasvim i redu imati strategiju! Uključivala ona Davorova jaja ili bez njih treba bit spreman i uvijek imati rezervni plan.
Post je objavljen 23.03.2020. u 22:35 sati.