Nedjelja je, proteinski dan gospodnji.
Kao prava supruga i domaćica skuhala sam lonac domaće goveđe juhice, a od mesa napravila izvrsnu hladnu salatu, idealnu za ovaj vrući ljetni dan.
Stalno pričamo o hrani i receptima, pa vam za danas nudim jedan prokušan, iz moje vlastite kuhinje.
Neće se svima svidjeti, ali gušti su gušti, blože moj
!
Krava s kuhinjskog podloška gleda pomalo rezignirano, ali ona je pitoma, domaća, neluda Šarulja.
No, današnje krave ponekad nešto spopadne, uzvrpolje se i zapjene. Proglasi se i dijagnoza - kravlje ludilo.
Znate da sam sklona kojekakvim
BAKTERIJAMA, pa se u mojoj kuhinji uvijek nađe mjesta za takvu kravu. Ili više njih.
RECEPT:
KAKO POSTATI KRAVA?
Krava je svaka žena koja svoj lik+djelo+dušu+tijelo pokuša održati zbrojene.
Kravetina.
Obično joj kažu "Kravo, nisu ti sve koze na broju!!!"
Obično joj to kažu papci koji se iz principa vlastite kože odlično razumiju u papkarstvo.
Ti i takvi - tutanj s ovog bloga, tako vam boga. Jer je krava blago rogato, a s rogatim se ne valja bosti.
Za postati krava po mom receptu trebaju vam
tri ključne stvari.
Da ponovim naslov, jer naslovi postova većini ljudi promaknu i prođu nezapaženo & lišo bez punta, pa stvar ne zaživi u narodu kako je naumljeno.
Te tri ključne stvari - ja ih volim:
1. KLJUČEVI DOMA MOG
-moja kućica, moja slobodica. Eto. kratko i jasno. S naglaskom na MOJA.
Ne bu onda mene nitko v mojoj kuruzi.
Ne bu onda suza do koljena ako me, u nekoj eventualnoj budućnosti kad bude sisa do koljena, netko zamijeni za tri komada od dvadeset godina.
Uvijek postoji opcija da ja njega zamijenim za tri od dvadeset (u vremenskim, a ne dužinskim mjernim jedinicama, sram vas bilo), makar vršili samo funkciju podstanara vičnih cijepanju klada na dimenzije kamina. A ja ću ih mudrim okom nadzirati kako se, onako goli do pasa i mišićavi, znoje i sekiraju drvca. Mene neće nitko i ništa sekirati. Cijevčit ću lijepo višnjevaču s dvije kockice leda na slamčicu u 'ladovini slamnatog Pevecovog suncobera sa slamnatim šeširićem na glavi i njegovati suhu slamicu u senilnoj sijedoj glavici. Jer sam o ključnim stvarima mislila na vrijeme, dok se još naveliko zelenjela mlada trava doma mog.
2.KLJUČEVI PRIJEVOZA MOG
-ne nužno i automobila. Ponekad juha koju predugo kuham toliko zagusti da iz lonca ispadne tipa Podravkine kocke lončeve veličine i konzistencije. Odvoz takvog materijala moguć je samo kamionom/avionom/supertankerom ili šototajerom, dakle ključevi svake fele koji mogu djelovati u smjeru "daleko im lijepa kuća" uvijek mi se moraju naći pri ruci. Kad zagusti, ne biram sredstva, pa ni prijevozna. Vozilo mora obavezno biti u mom vlasništvu, kombinacije na lizing, pušing ili na "majke mi" nisu opcija. Mada sam samo kućanica/sponzoruša nisam to oduvijek bila, niti namjeravam to zauvijek ostati, što od srca želim svim ženama ove muške planete ženskog imena.
3.KLJUČEVI RAŠTELA MOG (dvorišnih vrata ili otvor-ženo-kapije ili stan'-budalo-ča-ti-je)
-ključevi obični, daljinski ili čak samo ona poluga za zamandalit vrata, nije važno. Ključno je da taj ključ sve one s vanjske strane i nastavi držati tamo, a sve one s unutarnje strane održi koliko-toliko na okupu. Kod mene služi kao šengensko-šeički prijelaz, dakle....pazi, grize. Nije obavezan pretres i skidanje do gola pri prelaženju granice šeikata, osim ako niste zaista prešli sve granice. Onda zipa, Zappa i šejk-šejk šeik!!!
Moja njivica - moja državica. A ja državnica novog kova. Za vizu -molim, obratiti se na mejl, mobitel ili 'tice letilice, inače -moja adresa vedra nebesa, a kućni broj stani pa stoj. To nas je učilo još u vrtiću, ljudi moji, zar se i u vrtiću može ponavljati godina?!
Zar su svi ovi pokućarski prodavači vrtićki ponavljači?
Zar komunalni trudbenici nisu nikada čitali niti slikovnice, pa ih nacrtani pas ne asocira ni na što?
Zar djelatnici T-coma imaju visinke pripreme kao sportaši? Nalazila sam ih svako malo na mom terenu, zgrčene i prestravljene, navrh od države protupravno podignutih i nekad njenih, a sad valjda T-comovih privatnih stupova s
moje, privatne strane ograde. Vikali bi, brižnići brižni: "Gospoja! Gospojaaaaaaa! Vaš pas grizeeeeee!!!" Eh, da, malo preglasno i predugo za gospojin ukus, pa bi im gospoja blagonaklono omogućila da siđu. Nakon nekog vremena, ne odmah, naravno. Gospoja bi proizvoljno odredila prijelazni rok i kaznene bodove. I puštala ih da otklepeću nanulama obično dvaput godišnje, oko Vele i Male Gospoje
. Kad prostim okom i bihejviorističkim pristupom nauče čemu služi zvonce und parlafon na ulazu. A pametnome i veliki, crni ovčar dosta.
To su moje tri ključne stvari. Nije teško, nije davinčijevski kodirano. Sve svakom jasno kao dan.
Osvrnula bih se i na nemušte pokušaje nekih da mi nametnu ključeve i lokote kojekuda po tijelu, od mozga i usta prema južnijim predjelima, ali pirsinge podnosim jedino na ušima i jedino u svezi i glede običnog para naušnica. Dakle, mogu mi bušiti uši koliko hoće, za ostalo ne odgovaram. Ja se sa mnom ne bi zajebavala
. Eto, počela sam i psovati, a to ni dobro i ni lipo i neću više, ČPR.
Naravno, postoji bezbroj ključnih momenata u životu, gdje bi skrolali kad bi ih ovdje sve nabrojila, ali ovo je moj
Top 3 za 5 vrlo konkretnih i vrlo ključnih elemenata za miran san.
Što vi mislite o tome? Uvijek tražim i drugo i treće i koje god je moguće mišljenje, mada je ova moja dijagnoza odavno postavljena.
Doktore, što mi je?
Ima li lijeka i je li testiran na probnom uzorku ljudskog tipa (životinjice mi ne dirajte ako vam je život mio i drag
!!!)?
Ima li života PRIJE smrti?
Dakle, ekipica - naprijed
!!!
Koje su vaše ključne stvari?