MiniMaxine

Eh, da.

Već i vrapci na grani pjevaju o tome gdje sam jučer bila i što sam radila. Naročito oni. Imali su zaista nekoliko debelih razloga da urlaju "ŽIV! ŽIV!" u brišućem letu dok im se nakostriješeno paperje na mudanticama trese od strave i užasa .

O pjevanju ćemo malo kasnije . Ne želim propjevati odmah na početku jer ovo je jedna krajnje ozbiljna situacija koja zahtijeva jedan krajnje ozbiljan pristup .

Prava drama/melodrama u tri čina.

Vozeći se prema Grobničkom polju, spazih iznad nas avion svog života.
Istog trena rekoh: "MOJ JE!!! Mužiću (da......dobro ste pročitali......mužiću) moj je! MORA biti moj! Neću sva blaga ovog svijeta, neću sve zvijezde s neba, skini mi NJEGA!!!"

Prizor je bio divan.
Po nebeski plavom nebu letjela je propela.
Pa ništa.
Pa krila.
Pa jope' ništa.
Pa nešto kao čovik-a-ne-tica.
Pa duuuuugo, duuuuuuuuuuuuugo ništa.
Pa rep na kraju balade.
Svud oko njega svod nebeski, tj. pod milim bogom ništa. Ništa opipljivo.

Pa-pa, pamet . Moja, naravno. Zaljubih se na mah. Na prvi mah-mah krilcima.

Nije bilo druge, mužić opleo po gasu. S autoputa uletjesmo u okruženje automotodroma/aviopiste/go-cart piste u gustom oblaku prašine i smradnom dimu spaljenih kočnica. Prije nas po Grobničkom polju tako nekako prašio je i njemački filmski Winnetou, prašili su i otprašili legendarni Turci, pa kud svi ti nesretni Turci... tud i vojska od 500 milijuna milijardi ljudi koji na temperaturi prosječne wok-tave svi istovremeno traže svoje mjesto pod suncem & repovima aviona. Umjesto da uživaju na plaži međ' Česima.

Još se kotači nisu ni prestali vrtjeti, još se ni ručna nije pravo digla, a žarkocrvena štikla vaše MM zarila se va trdu gromišku zemju... i oštrozube grotice... i suhu, svirepu travuljinu... i nemilosrdne čičke... i sitnostaklene & bogznakakvejoš ostatke noćnih terevenki, jer ovdje vam je, znate, khm, ovaaaaj, vrlo razvijen noćni život... kako bih vam rekla... mmhmm... tu vam je po noći, ono, znate... je... jeee..... jeeeeeee... oh, jeeeeeeeee... (ovo samo vi vidite jer je u zagradama, pssssst - tu se po škurini navodno pol županije 'vata po autima, a po danu projdu malo dalje po putićih va umejki/grmićke, nemojte nikome reći, hihihi...a kažu da ima i onih ćirila koji ćire kroz zamagljena stakla, brižni...ča ja znan, tako govore, ne držite me za riječ) ...bodrom. Je. Sto posto.

Naoružana od glave do pete velikim slamnatim antigravitacijskim klobukom, neprobojnim naočalama australskih lučkih varilaca s antiUVB, antiUVA i antiDUVA zaštitom, crnom majicom-mrežom-zaštitnicom za 'vatanje s trapeza opalih cirkuskih akrobata, torbom veličine zlu-ne-trebalo-ako-ne-dijele-padobrane, digitalcem, plavom vrećicom od 3 litre za povraćanje, bocom na kojoj piše "Bistra" (aha, bistra k'o George Bush), hlačama trikvartačama na tri špaga za svaki slučaj, te rečenim žareće rdeče štiklama, odlučnim korakom krenuh u misiju.

Već iz daljine spazih NJEGA.



Nisam mogla vjerovati svojim očima te krenuh bliže...



...fakat je on, ljudi moji, to je ON, moj avion. I odoka, i ovako s boka...



...a bome i frontalno - zaveo me totalno!!!

Ma tko se to mota oko mog pilota?!



Eto lika zloslutnika, skače oko mog pilota:
"Ako ti je do života
man' se ove lude žene
pali motor, slušaj mene
htjela bi kraj tebe sjesti
a košaru ne zna splesti..."

Košaru??? WTF???



Košaru!!! O, Blože moj, KOŠARU!!!

Ča je njemu, ča je skroz munjen?!

Ja bih, kao, trebala sjesti u tu njegovu košaru?!
To je, dakle, to leteće gnijezdo iz mojih snova?!

O, MiniMaxine...Snjegulj'ce, Snjegulj'ce, probud' se!

A ti, Grunf, 'ajmo, tutanj, pali pilu...



...i vozi!!!

Mene ne'š vozit, majci. Nisu me vozali ni jači od tebe.

Oni s Pevecovim bušilicama, motornim pilama i skuterima.

Biž' ća mali, dok ti nisam sva jaja va košari porazbijala!

I on, ne bilo mu teško, brmmm, brmmmmmm...



...i odeeeeee...

Ideš, Miki.

A idem i ja, nad zbunjenom mi glavom ostade samo jedan veliki upitnik...



...zašto, oh, zašto se baš ja uvijek zaljubim u krivoga?!

Ima li još pravih aviona negdje na nebu?

Ima li pilota u avionu?

Ima li taj pilot autopilota za svaki slučaj?

Nastavak u slijedećem broju, uz stari pilotski pozdrav:

ČISTA VAM PISTA!

P.S. Ono s pjevanjem isto ide u drugom činu, možda do tada Onaj Koji Me Mami Na Svog Skutera A U Klapu Ne Zove promijeni mišljenje. U vezi jednog ili drugog, nema veze.