četvrtak, 22.03.2007.
Good man yourself.
|
Sva moja kompetencija u Dublinu nestaje. Znaci. Kompetencija da napisem nesto strasno smisleno. Zanimljivo vec ide, ali smisleno nikako. Sto sam vec rekla da ce se dogodit.  I odgovara mi. Dok sam ovdje. O itekako uzivam. Lice mi se ocistilo, koza bljesti, svakako od tog seksa, nofcanik mi se prazni jer se nisam mogla odluciti hocu li kupiti jednu ili dvije Zara jakne, pa sam kupila dvije. Pa sam odlucila izvuci koju stoticu iz Seanovog djepa. Pa mi je dao, pa sam sretna. Male stvari cine cuda. :) Ne smeta mi ni ova jebena hladnoca, ne smeta mi nista. Ne brinem o nicemu. Jer imam jos 10 dana ispred sebe. Lagana prpica ce me pocet hvatat u iduci ponedjeljak. Ovo putovanje me izmorilo. Ali sam imala dobre suputnike. Decke koji su mi na Lutonu, dok sam cekala u redu za uc u zemlju, govorili da bi trebala nesto pojesti, da sam visoka (ma daj!), da se trebam slikat za Klik, ma svasta mi se pricalo, a za uzvrat sam rekla da cu se slikati s njima jer su fotic vec pripremili, da im ostane uspomena na visoko nogato stvorenje koje su sreli u avionu. Ne ljudi, nisam narcisa, i svakako nista posebno, ali ovo mi se dogadja u posljednje vrijeme. Ja mislim da je povezano s tim da sam napokon pocela peglati kosu i da nosim crni cipkasti body vecinu vremena, a crna boja na kratke majice suzava liniju. Pa ljudi divljaju i slikavaju me na aerodromima. Ovi cigani od Ryanaira su mi u startu uzeli 50 eura, cigani, jer kao odjednom se ne smije nositi 20 kila, nego 15. Nabijem vas. Nisam procitala taj podatak na stranicama, tako da sam im klela majke dok mi je teta za salterom oduzela putovnicu i nonsalantno rekla da cu torbu dobiti tek kad razmjenim eure u funte i kad platim. Sto i jesam. I usla ljutaaaaaaa u drugi avion. A tamo me docekala nova cudesa. Hrpa Iraca, dob do 20 godina. Cega sam se sve naslusala. Da, bilo mi je strasno tesko. Koliko god kukala, Dublin mi je zaista postao kao drugi dom. Iznenadi me, ali opet se osjecam na poznatom teritoriju. Tako da mi je i scenarij mog susreta sa Seanom bio slican kao i dosadasnjih koliko vec puta. Vec sam si pateticna koliko me uvijek isti osjecaj puca kad vidim tog covjeka. I onda valjda slijedeca dva tjedna imam osjecaj da ga trebam nositi kao sto klokan nosi svoje dijete. Stalno sa sobom. A sta cu, kad sam ga zeljna. Koja je to hrpetina emocija. Preljevam se na sve strane, ali naucila sam jednu lekciju. Nekako su se stvari kod mene promjenile. Ma kod nas. Vjerojatno zato sto smo nas dvoje vec tako dobro uhodani. Pa ga vise ne stedim kod pickaranja, ili on vise nema zastajkivanja kad mi zeli nesto prebaciti. Taj dio smo tesali dosta vremena. Dugo vremena nismo jedno drugome sve sasipali u facu, bilo da se radi, o seceru seceru, bilo, daj molim, bas si idiot. Puno stvari je sjelo na mjesto, i to je dio u kojem u potpunosti uzivam. Ostatak dana provodim u guzvama. A mislim. Ne guzvama da ne znam sta bi sama sa sobom, jer imam toliko posla za napraviti, vec standardic. Lunjam po trgovinama, kupujem, pijem, ali ni to me ne copa previse, provodim vrijeme za Spanjolcima, s kojima moram ici na kasne vecere i to jesti meso u 10 navecer, pa onda nemrem spavati, jer ne mogu odbiti. Pa konzumiram previse cokolade, pa se pomalo ne izvlacim iz svojih tenisica, jer stalno nesto negdje jurcam, okrecem se oko same sebe, i fotkam. Ovaj put ce biti slika. Svaki put mi se dogodi najgluplja moguca stvar. Ne da mi se. Ne da mi se fotkat i onda dodjem doma, i najradije bi si ne znam sta napravila, jer sam bila lijena ko trut okinut tu stvarcicu, tako da sam sad odlucila biti spontanija. I nadodat da mi ovdje moj miljenik od fotica kosta 800eura. Kako sam buljila u taj izlog. Prestrasno. Odma sam tu tugu isla kanalizirat kroz muffin, dva, i kroz pintu, dvije. Neku vecer izadjem sa Seanom na picence, kaze mi da me mora upoznati s jednim fenomenalnim covjekom. Uvijek nekim strasno uspjesnim biznismenom, ali ne znam kako uvijek pogodi da me upozna s najsamotnijim i tuznim biznismenima. Ovaj je bio klasa za sebe. Vec se dugo poznaju. Jedan drugog cijene. Ja cijenim dobru pricu. A ovaj covjek ju je imao. I tako sam sjedila s njima na sanku. Gospodin D. je pio Bombay Sapphire. Za one malkice manje upoznate, to je gin. Ali jedan od najboljih. Radi se od desetak biljaka te se pije uz tonik. Inace je gin poznat kao vrlo depresivno pice. Ali Bombay je bokcati nesto, sto trebate probati. Ja, nisam za gin, jer nije moj izbor alkohola. Ja sam za pivurinu. No, Gospodin D. pije samo ovaj gin. Nakon par sati, nakon sto je prolio dusu, jer je Sean trebao ici na posao, a meni nije bio bed ostati s covjekom, saznala sam ove stvari: da ga je ucitelj seksualno maltretirao kad je imao 9, da mu se mama htjela ubiti kad je imao 13 na nacin da je upalila plin, stavila glavu u pecnicu, u isto vrijeme dok je njega drzala za glavu, dok je on vristao i zapomagao. Tata mu je u 40toj dozivio zivcani slom, i na teskim antidepresivima je. Ima 2 sestre s kojima ne prica jer su isto seksualno maltretirane kad su bile male. Do 15te je mislio da je homoseksualac tako da je u razdoblju od 5 godina posevio sve sta ima vaginu. U 22oj se ozenio, razveo 12 godina kasnije jer zena nije htjela uci u biznis s njim. Iz tog braka ima 2 sina, jedan 19 drugi, 15. Obozavaju ga. Nakon toga je 7 godina bio u vezi sa zenom koju je volio, ali koja nije bila za njega, i koja je takodjer imala traume u djetinjstvu. Nakon prekida s njom, 2 godine je bancio na relacijama New York – Dublin i sevio sve sta nosi suknju, i pomalo sto ne nosi suknju, mada izgleda kao zensko, ali nije. Iskustva s transvestitima – komada 3. U isto to vrijeme je opasno brijao na kokain i bio jedan od najvecih u svom biznisu, a biznis mu je opak. Digresija je bila ukljucena kad sam ga pitala jel zna Farrella, i kad mi je rekao da je kucni prijatelj od istog Colina Farrella. Super. Informacija mi nije bas bila potrebna (moje stare opsesije opet dolaze na vidjelo). Tu 2godisnju fazu je prekinuo tako da se probudio jednog jutra, s nekom trebom u krevetu, koja je bila junkie, i kad je otisao do wca, upiknuo se na njenu iglu, i osvjestio se nakon 6 testiranja koja su dokazala da nema sidu. Zatim je upoznao plavusu, s kojom je bio 2 godine, i taman kad je odlucio da ce ju znogirat, ona je zatrudnjela s njegovim 3. sinom. Trenutno je u fazi napustanja zajednickog stana jer kaze da su totalni stranci, da mu je prva zena najbolja prijateljica, ali da je u drugom braku i da je jako usamljen, jako bogat i uspjesan, ali jako usamljen. Vix, pitao me za tebe. Zapravo jel imam sestru, pa sam mu rekla da si psiholog, na sto je on rekao da bi mu bas to trebalo u zivotu (jer vec godinama ide na terapije, a zamisli prva psihijatrica mu je nakon 6 tjedana rekla da je njegova prica previse za nju, pa si je nasao nekog muskog psihijatra), netko tko bi ga zaista mogao razumjeti (isto je tako pitao jesmo slicne, haha). Isto tako sam mu dodala da od tebe ne bi dobio ovoliku kolicinu rijeci jer mada sam i ja bila dezurni psiholog, ti bi to ipak strucno rijesila. Ja ne, ja to empaticno rjesavam. I da, sad je u fazi pisanja knjige. U kojoj ce to sve opisati, i dio gdje prezire svog ucitelja koji mu je to sve prouzrokovao, ali koji se objesio, i njega ostavio bez zadovoljstva. Ma koliko to sve tesko zvucalo, stvarno mi se covjek svidio. Ima tako neku intelektualnu facu, ima takve jebene manire koje nisam vidjela vec dugo, izgleda privlacno, bas je klasa za sebe, i tako je senzibilan. I tako je tuzan. Tako je jebno tuzan da se to na momente ne moze podnjet. Ali klasa za sebe. Gospodin. Odista, vrlo rjetko sam to vidjela kod ljudi. Jako puno je popio, ja sam uzela 3 Bombaya, on negdje 10. Na kraju veceri mi je utisnuo sladak poljubac u obraz, te pozelio svu srecu na svijetu sa Seanom, jer mi je valjda desetak puta rekao da mu Sean u neku ruku predstavlja instituciju za sebe, jer ga svojom senzibilnoscu i brigom za mene (puno mu je pricao o meni) podsjeca ne sebe. Ne daj boze, haha, ali sam shvatila sta zeli reci. Sean mi je poslije dodao da mu taj gin, nakon sto ga toliko puno popije, daje isti osjecaj kao kad je na kokainu. Ja sam pak imala halucinacije cijelu noc, nije mi bilo po mom ceifu. Opako pice. Volim ljude koji imaju ovakvu dimenzionalnost. Cesto se dogodi da neki zele prebaciti dio svojih tragedija na tebe, pa upijes njihovu negativnost, ali ovaj put mi se to nije dogodilo. I to cijenim. Jer svatko od nas ima svoje price, samo svatko od nas ima i svoj nacin kako ce ih ispricati. Kao i Dublin, svaki put premazan drugim mastima. Uvijek nesto novo, nesto staro, nesto slatko, nesto realno, i nesto ... za napisat. |
nedjelja, 18.03.2007.
Ja, ti, ONA, ON, ono, MI, vi, oni.
 Negdje prije 2 mjeseca sam imala dojam da smo ušli u jedan dio veze kad su stvari bile tako – predvidljive. Pa mi to nije valjalo, jer ja volim komplicirati, i volim kad me sve valja iznutra. Onda sam razgovarala s Njim, da imam dojam kao da smo ohoho zajedno, i da kako to tako – nestane. Onaj plamen, žar, ona buktinja iznutra, kad popizdiš kad ga vidiš, da me trese struja. On se smije. ''Budalo, pa nije nestalo. Samo smo se ti i ja primirili jedno uz drugo.'' Ma nije. (Ja uvijek nešto negiram.) Ali sam osjetila sklad u sebi, sklad u vezi njega.  Uvijek se nađem da nakon jednog određenog vremena rezimiram našu vezu. Od samih početaka kad sam vidjela visokog frajera u skupom autu, na kojeg sam frknula nosom, jer sam o takvima već imala mišljenje. Stabilan, zreo, u priči ima spremnu šalu za sve, a zajeban, kvartovski dečko. Koji kad bi pričao, svi bi slušali. Da postoji vrlo malo stvari koje bi njega scimale. I koji bi te obrlatio a da ne kaže keks. Hvala, ali ne hvala. Srećom da je bio uporan, i definitivno skršio neke moje stereotipe, a ja da sam pala ko kruška, kad sam proniknula te sve priče. Micica, to ja kažem sada. Micica.  On koji voli kuhat da je to neviđeno, ja koja zaista mogu i sendvič upropastiti. On koji stavlja prati veš, ja koja ga zovem da mi kaže kad se mašina treba otvorit. Ja koja jedem s desnom nogom pod bradom, on koji stavlja salvetu na traperice. Ja koja smatram da su piđame nužno zlo, on koji skida majicu i kad legne poslije ručka. On koji me natjera da si skinem šminku u 4 ujutro, jer sam došla doma nacvrckana, a krema i tuferi su kraj mog noćnog stolića, jer je znao da mi se neće otići do kupaonice pa ih je donio. Takve sitnice.  Ali obadvoje smo karakteri, i volimo udrit po tome što ne valja kod nas, mada on nikad punom snagom ne lupi, dok ja sve izvedem na vidjelo. Nikad nisam bila represivni tip osobe. Na žalost nikad nisam mogla nešto ostaviti u sebi. Uvijek je moralo ići van. Volimo izvest stvari na čisto, jer naša veza sama po sebi nije jednostavna. Bučni smo. Ja sam bučna, i dok ja smatram da se svađamo, mi se po njemu, prepiremo. Nekad stvarno nije lako, ja se izbezumim od tih čekanja, frustracije dosegnu svoj vrhunac, pa mi se više ništa ne da, a nije dječja igra prekinut nešto za što znaš da je kvalitetno, da su emocije prave, ali da nekad ne vidiš poantu tog samovanja. I to me uvijek pukne. I onda nastane krš i lom. I suze, i naprijed nazad, i popizdimo. U biti s njim, na ovoj relaciji, koliko god da sam i samoj sebi nekad odlično i stabilno, još nisam našla smiraj. I to je moj fitilj. I na to pucam. I kad se to otvori, a uvijek se otvori nakon određenog vremena, teško mi je zabetonirat. Samu sebe, a onda dati i smisao, onaj koji će mi postat utočišna misao. Kad nešto proživljavam 2 godine svog života, a da nikad zapravo nisam došla do onog osjećaja kad mogu ispustiti uzdah potpunog olakšanja. Jer stalno imam sliku pješčanog sata koji isti trenutak kad se vidimo, počinje sipiti.  To je valjda bitna razlika između nas. Ja koja trebam blizinu, i on koji može to sve izdržat, dok obadvoje zadržavamo dozu sebičnosti. I tu se kosimo, i tu se vraćamo na istu priču. Kad veze ne idu po liniji zaslužnosti. ''Ja sam te čekala, znači ja imam to pravo.'' U vezama nema zaslužnosti, samo taj kompromis. Dok njemu, koji je valjda sama reala, nisu jasne neke moje vizije, ''o sretna li si ti osoba na svom oblačiću'', meni isto nisu jasne neke njegove stabilne i konstantne pozitive, ''ne misliš li da je najbolje zamislit najbolji mogući scenarij stvari''. Mada mi je jedna od najboljih stvari koje sam naučila od njega - jednostavnost. Da stvari ipak nisu tako melodramatične kako ih ja vidim. Kad situacije automatski strpa u odgovarajuće ladice. To valjda najviše volim. Jer od prve skonta neke moje zakutne misli. ''O jadna nebila, ćeš dobit nogom u guzicu.'' :) A u to vrijeme kad sam s njim, osjećam se baš voljena, sigurna, i trulo razmažena. Jer je nevjerojatno sposoban i iskren čovjek i jer se na njega u potpunosti mogu osloniti. Zato sam i izmolila 2 tjedna off, jer si to još uvijek mogu dopustiti. I jer idem u Irsku, ne znam jel zadnji put ili ne, jer svaki put kad smo zajedno, jebena bajka je između nas dvoje. Samo što sam ja spremna tu bajku pretvoriti u realu vlastitog pločnika, dok on još nije. Meni više postaje preteško to sve. Nemam svoj mir. Nakon povratka ću morat promjenit neke stvari. U potpunosti krenut od sebe. Samo što ne znam šta trebam, i šta želim napraviti. Zaista ne znam. Ali znam šta je sa mnom. U Dublinu mi je mozak u kaši. U Dublinu se stvari vrate na normalu, jer napunim baterije. Nisam ljuta na njega, ljuta sam na sebe. On zaista uspjeva riješavati svoje nedoumice, ja ne. Ja sam spremna. On nije. Ali evo me opet u zraku. Zaljubljena.  |
utorak, 13.03.2007.
Uzvrati udarac, kvragu!
|
Jer tu i tamo zaista popizdim na neke teme. Tipa anoreksija, ili bulimija, ili kad netko umre od toga.  Vjerojatno je potpuna druga stvar biti s ove strane zrcala. Gdje se ne opterećuješ s takvim stvarima. Vjerojatno ne bi ni pisala o tome danas da mi eto baš danas mama nije rekla da bi trebala nabaciti koju kilu ili da nisam pročitala novine. Da se razumijemo. Ne gladujem, to sam već rekla puno puta, ne mogu podnjet taj osjećaj gladi, ali zbog tih svih stvari i obveza u posljednje vrijeme, bioritam mi se promjenio, i neki masni jastučići su nestali. Ipak, dok god sam ja u onoj fazi gdje si mogu reći, ''bolje da ljulja, nego da žulja'', sa mnom je sve u redu. I dok god stagniram na 67kg, jer s manje od toga se ja sama sa sobom ne osjećam lagodno. A i valjda je to sve povezano s dobrom slikom koju imam o sebi. Ne da je uvijek tako bilo, ali neke stvari su mi se posložile na mjesto. A mislim, jebiga, mogu se ja vrtit stalno oko istoga, ali težina i jel ispada šta kad navučem traperice nije moj izbor dana. Ali to sam ja. Što se tiće ove teme. Ali shvaćam. Svatko nailazi na svoje ''rješenje'' u svladavanju problema s hranom. Dok neki rješavaju s tim da nikako ne jedu, drugi pretjeruju, a treći pokušavaju naći sredinu, no ne ide, jer idu od jednog do drugog. Isto tako to se naziva – poremećaj u prehrani. Kad ti se hrana toliko gadi, jer ju toliko voliš. Ili je poremećaj uzrokovan drugim stvarima. A sve su te stvari emocionalne. Emocionalni žderač. Znam curu koja se godinama borila s Bulimijom, sva sreća da se izvukla iz problema. I ispala stvarno krasna osoba, mada je i prije bila krasna osoba, samo što si na njoj uvijek vidio oscilaciju što kila, što raspoloženja. I znam jednu koja to tu i tamo radi, jer je pojela dva tri komada pizze previše, i znam jednu koja mi kaže da zanemarim kad ju vidim da to napravi. I znam jednu koja nikako ne bi mogla povraćati, mada ne bi mogla biti ni anoreksična, i mada super izgleda, ne izgleda samoj sebi. I znam sebe koja sam u 16toj trenirala toliko agresivno da sam spala na 58 kila/180cm. I znam da su mi tada počeli zdravstvni problemi kojih se nisam riješila do 20te. I tako dođe do toga da svi mi imamo nešto. Znam ih zapravo puno. Ali ni jedna nije došla do alarmantnog stanja. Niti sam ja prekrila oči, niti si one niječu istinu. Ali najgore, najgore je, kad si to u potpunosti svjesno radiš, jer misliš da MORAŠ. Tako ti se čini, ali zaista NE moraš. Ponavljaj si to koliko god hoćeš, opet ćeš doći do toga da ne moraš. Samo se moraš zauzeti za sebe. Makovim koracima, ali ... treba krenut od nečega. Prema nečemu, prema nekoj instituciji, prema knjizi, prema prijateljima, prema ... Prema nečemu. (Pogledajte si HBO dokumentarni film THIN. Ja vam ostavljam trailer, ali na You Tubeu je cijeli film od 11 dijelova. Utipkajte ''hbo thin''. Svakako za otvorit oči...) |
nedjelja, 11.03.2007.
Mada toga još niste svjesne, bit ćete.
|
I meni je prosvjetljenje došlo nakon ovog ponedjeljka.  I da, napomena. Ne nadajte se da će ovaj post imat ikakvog smisla. Naime, ponedjeljkom nakon probe, nema mi dražeg nego se strovalit na dvosjed i pogledat šta ima na telki. Grey's Anatomy. Vi još ne znate, nešto što ja znam. Za par tjedana, ako ne napravite istu ubrzanu stvar kao i ja, ćete plakat do besvjesti u terminu ponedjeljka navečer. Jer će u cjelokupnu sliku Anatomske serije, doći frajer s ove slike gore. Da, da. I da ja sad ne bi ispala kao neki totalni junkie ili kao osoba s trenutno gotovo nepostojećim životom van kuće i posla, morat ću vam otkriti par stvari, pa možda dobijem ekstra bodove za svoju empatičnu potrebu za cinkanjem. Jer da, ja imam pravo na to. Jer pere me pms, jer mi nitko nije gledao u gole bolne cice od početka ove godine, jer me nitko nije prevrtao kao ružu vjetrova, u svim mogućim smjerovima (ajme što se dobro izražavam, haha) isto toliko dugo, i jer sam ovaj tjedan spiskala popriličnu svotu novca da bi odlučila jel mi se više sviđa Twix od Snickersa, ili Snickers od Twixa. I jer mi je falila jedna doza gdje ću se raspadat od bola, dok mi suze budu klizile niz obraze, jer šećer u krvi mi je samo pomogao da se trenutno dobro osjećam. To sve je izašlo u grcajima. Velikim grcajima. Da, samo se smijte :). Pitat ću vas za par tjedana kad se kolektivna ženska nacija u utorak poslije zadnje epizode, nađe na poslu, faksu, školi s podbuhlim očima. A dotični gospodin Denny, sa slike gore, je taj koji mi je sa svojom izvedbom i vezom s Izzie, pomogao da se dokrajčim, u sezoni 2, a moj diler itekako imao osmjeh od uha do uha kad sam mu rekla da ja ''Mooooram vidjet sve epizode'', dok sam pokušavala ne pojest i omot od čokoladice, jelte, te istovremeno pokušavala smisliti reakciju ako bi mi rekao, ''Ne, nemam ih.'' ''Moooooolim te, nabavi ih!'' pozicija molećivog klečanja je bila ta slijedeća smišljena reakcija. Stoga vjerujte, pripremite maramice, i nemojte trošiti suze slijedeća 2 mjeseca jer negdje u svibnju će to sve doći na naplatu. Kad ih budete ronili u svoje već mokre kokice, i kad vam dođe zaista teško jer se morate oprostiti. Od serije. (To moj razum probija melodramu!) O kakav pms, o kakav muškarac, o kakva priča, o kakva čokoladica ... nepojedena. |
srijeda, 07.03.2007.
Mia Begović će doktorirat na temu Ene Begović.
|
Šta sve narod mora čitat.  Dobro dokle s tim naslovima i parodijama. Stvarno jedan od totalnih gušteva mi je čitat novine. Ali, ne znam, u posljednje vrijeme mi je pomalo muka od toga svega, što i nije neka novost s današnjim novinama. Jer totalna mi je buka kad ih čitam. Vjerojatno bi se samo trebala pretplatiti na National Geographic i imat saznanje o nekim stvarima, kad već sve nenamjerno dobijem informacije i o onima koje me najmanje zanimaju. No, dobro je, nisam ni ja svetica što se tiće te sve žutare, ali mi presjelo, jebote, kad moraš gledat slike te jadne Anne Nicole Smith, te obrijane i nabrijane Britney te čitati o genetski modificiranoj riži s ljudskim genima. Jedan veliki bljuv. A mislim šta i očekivati. Kad se stalno jedne te iste stvari trube. To je isto kao kad Padre Novinar gleda filmove. Vrlo rijetko dočeka kraj filma, jer ga ne zanima, ali zato mu netko treba sve ispričati što se događa, a kako ne pamti ni lica ni likove, onda kad pita, a redovno pita (profesionalna deformacija), ''daj mi reci kako se ova glumica zove, gdje je igrala i šta još radi u životu'', onda mi doma, ali to se sad već proteže godinama, od prve sezone, ispalimo, ''e to ti je Ally McBeal''. I moj otac, dok se Vix i ja već valjamo od smijeha, ali doslovce svaki put, na to odgovara ''aha, da, da stvarno je''. Toliko o tome koliko ga zanima što sluša o dotičnoj temi. Ma mislim, moj današnji post je samo presjek nekih stvari. Ne bi htjela u široko i u dubinu s bombastičnim naslovima, kad svi znamo kako se svijet okreće. Ali ... previše toga dođe na kraju jednog dana. A za sam kraj vam ipak ostavljam produženi trailer (2 dijela) ''Jesus Camp'' dokumentarca. Mindfuckers. Thank you Jesus for not living in United States of America! Ajd bar nešto, šta ne? :) |
utorak, 06.03.2007.
Teorija zavjere. Ili, dok svi bulje u mene.
|
Ako me pitate, nisam. Ako me upoznate, nisam. Štošta jesam, ali to nisam. Umišljena.  Ponekad sam i sama dolazila do pitanja, kako to da se ja tako malo trudim biti uključena u blog subkulturu. Pišem blog, na cool listi sam, vidim da me odjednom čita velik broj ljudi, ali opet volim držat neke svoje stvari za sebe, što se kod mene najviše pokazuje u tom (ne)komentiranju. Jer, mada sam to već rekla par puta, što se tiće bloga, ja sam zaista još uvijek nedeflorirana. Naime, nije mi ništa uskočilo u rutinu pisanja, nije mi nitko poslao ekstremno neugodne razularene mailove, ali i to se sredi tipkom ''delete'', ili da sad imam neki alter ego pa ga prosipam na sve strane odnosno na ostalih par vlastitih blogova, mada sam rekla i Bobelline i Anspik da u njihovim pisanjima mogu pronaći jedan dio sebe. Ali nemam taj osjećaj, ovdje na blogu, da razmišljam, tko sam, što sad ljudi misle o meni, jel im se sviđam, jel ne, zašto ne. Ja jednostavno pišem. Nekad me čopi lagana panika kad se sjetim da ja zaista prosipam svoj život online, ljudima koji nemaju pojma o meni, koji ne znaju kako izgledam, šta želim od stvari u životu, i ... zapravo to mene ''spašava'' da blog ne gledam toliko realno. Jer ne jebu me trenutno te neke brige. Zapravo trenutno pokušavam što jednostavnije živjeti, i ide mi, i volim to, i sviđa mi se to, i nisam nezadovoljna. I jer trenutno nisam nikome na ičemu zavidna, dok sam i inaće rijetko zavidna, jer ne volim te osjećaje, koji se baziraju na tome da netko ima nešto što ja nemam, a kad je sve na meni da si to omogućim. Ne volim te male ljigave osjećaje. Jer si posložim tu svu dragu vojsku ljudi koji me znaju i koji mi smsom javljaju da šta ne pišem, jer su se ''navukli'' na mene, a opet, to je i jedna od stvari zašto pišem, da prijatelji budi povezani sa mnom. Vrlo jasno i glasno. Da, ako se već ne čujemo, da se čitamo, mada sam ja jedina od neke grupice od desetak ljudi koja piše blog. Mada je Vedrana jednom otvorila blog i napisala nešto, ali je bila jako pijana i vjerovatno je prije toga nazvala Anuk i otpjevala joj nešto od Severine. Znači, njen pijani blog se ne računa. :) Ponavljam se. Stoga mi je bilo malo čudno kad je ta jedna cura rekla da je mislila da sam umišljena. I da sam dizajnerica, pa je njen red bio da se začudi kad sam joj rekla svoju profesiju. Ali ja se prema blogu odnosim kao prema jednom svom djetetu. Korigiram ga, vodim ga, on me nadahnjuje, nekad mi je teško s njim, ali ga volim, beskrajno ga volim. Ali ga i volim zato što predstavlja mene, ali jedan segment mene. Onaj pisani dio, dio koji je sabran, koji se pročita i na koji se ostavi jedan otisak. I jedan dio u vezi bloga ne bi htjela promjeniti. Naivnost. Jer ja za sebe kažem da sam naivna osoba. S dovoljno izraženim stavovima da kažem ono što mislim, ali da nemam kritički osvrt prema stvarima, jer se meni, odista, ne da svađati. Ne da mi se. Nekome soliti pamet, komentirat da šta ja sad mislim o tome i tome. I kako se odnosim prema toj stvari. Stvarno cijenim dobru debatu i stvarno cijenim diplomaciju. Uvaži mene i ja ću tebe. Više od toga mi se ne da petljati s ljudima koji mi pokušavaju nešto rastrubiti, a da iza toga stoji slama. Goni od mene. Zato ja pokušavam vodit svoj život s neke sunčanije strane ceste. Jer mi je dugo trebalo da vidim, da ne trebam biti depra na depri. I isto tako, sam blog je bio moj mali jastuk utjehe, jer sam s njim srasla, jer sam mu dala žiće u malo biće, i jer mi je lakše ako sam optimistična, i jer to nakon nekog vremena počne i djelovat na mene. A to je jebeni osjećaj. Stoga prihvaćam da sam (naknadno) simpatična, ali umišljena nisam, i jer ne mijenjam lica kako vjetar puše, i jer ispod ovog mog pisanja nema neke mračne tajne, nekih skrivenih IP adresa, nekih kulisa i paravana. I na to sam ponosna. Daleko od toga da sam formirana osoba, moram ja još sebe upacat kroz duboke konstruktivne emocije i situacije, ali do tada, teško da ćete kod mene naći nešto što se zove pretvaranje. Jer od muljanja očiju, nema kruha. A ja zaista ne volim biti gladna. |
nedjelja, 04.03.2007.
Ici bici promjena plana. Umjesto što sam skoro potrošila koljena dok sam dopuzala do stana, ja sam to napravila u stanu.
|
Nas tri, Tinčibald ili Ona Koja Ima Najseksi Ime Na Svijetu, Palmina i ja smo odustale od nekih megalomanskih izlazaka.  Odlučile smo napraviti večeru po našem čeifu. Ja koja sam valjda ali konstantno gladna zadnjih tjedan dana, i koja sam se šokirala kad sam vidjela da sam u 2 mjeseca skinula 8 kila. Mada sam to već bila rekla, ali ta oscilacija kila, zbog posla i zbog toga što sam stalno u pokretu, mi je ipak malkice previše. I mada naime nemrem biti vitka poput Giselle, majku ti poljubim, ona je top model građena, a ja da na samo 2 tjedna odem u teretanu, moja sportska građa bi itekako izronila iz bicepsa, tricepsa, i ostalih –cepsa. Nego, da, šta sam pričala. Već u četvrtak navečer smo počele pripremu. Palmina koja još u pola 10 navečer nije došla iz galerije, jer umjetnici nemaju odmora, nije mogla prisustvovati mojim Cooolinarka,'' o bože Tina jel možemo to sve napraviti?'' upitima. Te Juta koji je rekao da i njemu u subotu u feng shui stan dolazi klapa, na što ga je Tinčibald upitala da šta namjeravaju raditi. ''Kuhati i razgovarati o power yogi. Idemo van, piti. Ono. Šta veliš.''. Na što sam ja morala staviti jastuk na lice, jer Tinči mu je uputila pogled ''kako si jadan'', dok je Juta padao sa stolice od smijeha. Kao i ja. Prepričala sam im događaj o tome kako sam totalno izašla iz konteksta flerta i onih malih usputnih popratnih pogleda. Naime. Bila sam u jednom bircu i čitala Jutarnji. Prišao mi je frajer, onak moj tip dečka, mada su mi se i kriteriji po tom pitanju promjenili, jer sam uvijek gledala Oasis frajere, sad gledam ošišane na nulericu. Da ne bi bilo zabune Sean još uvijek pada u trans kad vidi plavuše, dok sam mu ja prva cura brineta, ako to na kraju ima ikakve veze s ičim. Ali tko čeka dočeka. :) I tak je taj frajer došao do mene, i onak me pogledao. Onak, znate, ono nešto je imao u pogledu, i kad sam vidjela da mi je desna ruka s cigaretom počela lagano drhtati, a da me crvenilo počelo hvatati od vrata pa na gore, a samo me pogledao! sam skužila da nisam više u formi. Ne valja to. Haha. Onda si naravno, sve voajerski izguštam na Razumijem! blogu. Divna sjećanja me spopadnu. Ne valja ni to. Nego, da, šta sam pričala. U subotu ujutro sam se trijeznila od petka, jer kao večer ranije sam otišla na jedno kratko. Kratko se do 3 ujutro pretvorilo u dvije butelje Žlahtine, i to ja koja laprdam cijelo vrijeme da ne pijem bijela vina, ili vina uopće. Ipak na kraju krajeva sam ja pivica šansona. Ali Žlahtina, o pa nisam se bunila. Na kraju sam vani završila na pelinu. Došla doma, skoro sjela na mačku. U posljednji tren sam se izmakla gravitaciji i prebacila se na krevet. I pala u nesvjest. Pa skoro da je bilo tako. Kasnije poslijepodne smo obavile šoping. Odlučile smo napraviti, nadjevene rajčice sa svježim sirom, raži, češnjakom, maslinovim uljem te kukuruzom, no, splahnula nam je ideja o raži tako da se prebacismo na ječam. Ječam je uspio izgoriti u ekspres loncu (moja krivnja!) tako da su to sve nadomjestile suncokretove sjemenke. Uz to su cure napravile namaz od đumbira te drugi namaz s maslinama, krastavcima i hrenom, te je i velika plata sa zasoljenim bademima, maslinama i par vrsta sireva bila nadomak ruke. A na kraju večeri je Tina izvukla novi namaz od sezama i currya s prepečenim kruščićima u maslinovom ulju. Eksplozija okusa. Ja na Beck'su, cure na bijelom vinu. Pa smo se natovarile, jer i ja koja nisam vegetarijanka, više nisam mogle dihtati od hrane. Kao nije obilno, jer su to sve laki sastojci, ali vrlo je zasitno. Prebacile se na filmove. Pošto smo bile u raspoloženju za gledanje XX filmova, podignuo se jedan za koji smo mislile da će nam podignut i temparaturu, ali nije. To je to kad je krivi opis na slikama. Sve što je dobro na tom filmu je soundtrack. Ostale nezadovoljene. Slijedeći je bio Almodovar, Živo meso, jer s njim nemoš pogriješiti. Dok smo večer, sve napuhane, prepušene, pomalo pijane, završile na Malnarovoj Dora Mora, gdje smo se otkidale od smijeha, što nama samima, što onome što smo gledale. Par puta tijekom večeri smo se zapitale jel mi radimo parodiju od našeg ''izlaska'', ali pitanje nije ostalo u zraku, jer mada ni jedna od nas nije nešto pretjerano izlazila zadnjih par mjeseci, više smo ostale zainteresirane za kućnu atmosferu. Sve u svemu, danas se osjećam odmoreno. Baš odmoreno. A to mi je u krajnjoj liniji najviše i falilo cijelo vrijeme. Nekako mi se ne da više probudit skršena od prebučnog vikenda, pa da se do utorka mrljavim iz nekog bunila, dok mi se tijelo vrati na tračnice. Bit će toga još, o tome nema govora, ali volim kad se ovako, bez neke grižnje savjesti mogu uljuljkat u završeni vikend. |
četvrtak, 01.03.2007.
Da si malo presijećete dan s drugim, ugodnim, mislima.
|
Prije par godina sam se dočepala jedne dobre knjige.  Mreža ljubavi. Napisala ju je seksologinja Lailan Young. Mislim da se već godinama smijem jednom podatku koji sam tamo pročitala. Naime, u knjizi ima poglavlje koje se naziva, ''I vas netko negdje voli''... gdje postoje ove činjenice: * Bez 6 prednjih zuba – Amirzi iz Angole, Mussurongo oko rijeke Kongo * Može biti ružan, ali intimni dijelovi njegova tijela moraju odlično funkcionirati – žene koje govore svahili sa Zanzibara * Debeli nožni listovi – Tivi iz Nigerije * Tako odvratnu da je ne bi podnosio ni pijani mornar – stanovnici Trobriandskih otoka * Nimfomanke – Yapese neženje * Pune dojke koje strše kao ručne granate – Palestinci (e ovo je moj dugogodišnji izvor smijeha) * Mesnatu stražnjicu – Markesanci * Veliki, uvučeni pupak – Ila s rijeke Zambezi * Spojene obrve – Sirijci * Razroke – Maje * Izrazito prčastu stražnjicu nalik na greben – Bušmani, Hotentoti U knjizi ''O spolnosti'' jedan kineski pisac je opisao značenje različitih tipova dlačica koje rastu na intimnim dijelovima tijela: - Crne i sjajne poput ptičjeg perja – samovoljna i tvrdoglava osoba. - Smeđe sa zlaćanim vrhovima – dobroćudna, velikodušna osoba. - Nježne, svilenkaste, kratke – mirna i opuštena osoba. - Vrlo guste, prelijevaju se na sve strane – osoba koja se može prepustiti potpunom zadovoljstvu. - U čupercima ili krte – osoba kojoj nedostaje topline. Gaćice su nastale kad je Katarina Medici objavila da će za idućeg lova jahati postrance na ženskom sedlu. Muškarcima je time pokvarila užitak u lovu jer su dotad mogli uživati u lijepim prizorima kad bi zapuhao vjetar. Mnogi su negodovali, ali su neki poput pisca Henrija Estiennea, odobravali novotariju. ''Ženama je novi odjevni predmet koristan – pomoći će im da budu uredne, štitit će ih od prašine i zime i spriječiti da previše pokazuju. On im također pruža određenu zaštitu od razuzdanih mladiće koji kradom zavlače ruku pod daminu suknju.'' Krajem 18.st. japanski slikari Koryusai i Shuncho, koji su slikali ljubavne prizore, su otkrili 3 ključa za prepoznavanje ženinog zadovoljstva - zatvara oči, naginje se natrag i skuplja prste na nogama. O bojama se već puno pričalo i već se puno zna, ali odjevena da ubije ... znači: ZELENA – ne djeluje odmah zavodnički, ali ima u njoj neki vrag. BIJELA – podsjeća na starinsko posteljno rublje koje čezne za gužvanjem. CRVENA - je seksi i razuzdana i nikad ne iznevjeri. KREM – je diskretno zavodljiva, krem završeci na čarapama su očaravajući. ŽUTA – znači smijeh, sunce. SIVA – odražva oholu sigurnost. NARANČASTA – je predivna, pogodak u centar za boje. SMEĐA – je topla i puna obećanja. CRNA – može biti čedna, romantična je u čipki i senzualna u samtu. RUŽIČASTA – može biti vrlo zločesta, u kombinaciji sa crnom. PLAVA – kraljevski plava sa crnom je vrlo agresivna, pariško plava je šik. ŽUČKASTOSMEĐA – ima u sebi poruku da ćete se načekati. Na Karibima se kapljice znoja sa philostruma – udubina uzmeđu nosa i gornje usnice – konzumirane u toku stravstvenog poljupca, smatraju jednim od najsnažnijih stimulansa. Prvi su ljudi vodili ljubav onako kako su to činili i primati, on je svoju partnericu gledao straga i stoga ga je privlačila lijepo zaobljena stražnjica. Danas ''civilizirane'' rase najviše vole položaj koji antropolozi nazivaju ''misionarskim'', a ime je dobio zato što su ga tako zdušno zagovarali misionari užasnuti načinom na koji su se parile ''necivilizirane'' rase – poput životinja. Kad su Tahićane iskusile kako to vole mornari kapetana Cooka, prezirno su komentirale da se tako pare bube. I otočani s Trobrianda su prezreli europski položaj kao nepraktičan i nepriličan. ''Muškarac stisne ženu o pod i ona ne može ni disati, a kamoli odgovoriti'', obrazložio je jedan od otočana. Svaki dan, 200 milijuna ljudi se seksa, što je oko 2000 parova u svakoj sekundi. S time da žene najviše vole seks dok ovuliraju, a i dokazano je da je seks najdjelotvornije sredstvo za smirenje. Isto tako je dokazano da 30% žena iznad 80 godina održava seksualne odnose sa svojim supružnicima, odnosno partnerima. Fellatio je muškarcima prvi na na top 10 ljestvici stvari koje žele da im žene rade tijekom seksa. Australske žene imaju veći prosjek seksa na jednu noć na prvom spoju, nego što ga imaju Amerikanke ili Kanađanke. Postotak žena s titulom doktorica koje vole one-night stand je za 40% veći od onih koje su magistrice. Najveći postotak defloriranja u Americi, se događa u mjesecu lipnju (podaci ukazuju na maturalne večere i vjenčanja). U Nevadi u SADu je ilegalno voditi ljubav bez kondoma. Danas, među glavnim potrošačima kondoma su Japanci, koji ga prodaju, poput kozmetike, od vrata o vrata. Isto tako, prvi kondom je proizveden 1870 godine u SADu. Bili su napravljeni za ponovno upotrebu. Samo 1% žena je u mogućnosti svršiti dok se samo dira za svoje grudi. Sperma miša je veća od sperme slona. Žirafe i purice su biseksualne. Haha. Samo ljudi, ribe i jedna vrsta delfina koriste fellatio tijekom snošaja, dok delfini uživaju u grupnom seksu. Pingvin ima jedan orgazam godišnje, a rasplodni bik s jednom ejakulacijom može oploditi 300 krava. Riječ seks se prvi put zapisala 1382. Ime Kristina/Christine, već godinama kotira kao najseksi ime. |
Komentari On/Off
Buddha
