1. dio
„Inače nisam za one-night-standove“, rekla je i premjestila se u sjedeći položaj na krevetu. Poplun je držala na prsima. Kosa joj je bila raščupana, ali na onaj sexy način. Pogledala me nekim čudnim pogledom, kao da me optužuje zbog onog što smo učinili prošle noći. Zapravo ne znam tko je bio više odgovoran za to.
„Ne mora ostati na jednoj noći“, odgovorio sam joj i osjećao se glupo.
Digla se sa kreveta. Imala je onakvo tijelo kakvo bi drugi opisali savršenim. Ravan trbuh, duge, vretenaste noge, lijepo popunjeno poprsje. Ali, mislim da mi je to bio prvi put u životu, nisam ju želio zbog njezinog tijela. Nisam ni želio da mi pripada, kako često govore u knjigama i filmovima. Ona nije bila stvar. Samo sam htio da bude ovdje i dalje raspravljamo o životu, umjetnosti, ljudima oko sebe i svemu onom o čemu se uopće može raspravljati. A uopće ju nisam ni poznavao.
Činilo se da ju nije smetalo da stoji gola predamnom, iako sam bio siguran da može osjetiti moje poglede na sebi. Bilo mi je neugodno. Stvarno će misliti da sam pedofil.
Šetala je, gola, po sobi i razgledavala slike i kipove, koji su bili razbacani svukud po sobi. Kada je došla do nedovršene slike na štafelaju, rekla je:
„Ti si umjetnik.“
To nije izgovorila kao da je iznijela očitu činjenicu. Čula se neka tuga u njezinu glasu, možda i žaljenje. Malo sam se uznemirio.
„Zar je to tako loše?“
Okrenula se prema meni i iznenađeno me pogledala.
„Zašto bi to bilo loše?“
„Činilo mi se zbog tona...“
Prekinula me svojim predivnim smijehom i opet se okrenula prema slici.
„Biti umjetnik nije ništa loše“, odmahnula je. „Ali biti sa umjetnikom, često završi... vrlo neugodno. Vjeruj mi, imam iskustva s tim.“
Neko vrijeme smo oboje šutjeli. Promatrao sam jutarnje zlatne zrake sunca, kako nježno obasjavaju njezino tijelo. Izgledala je kao božica na zemlji. Nikada nisam mislio da bih mogao vidjeti nekoga poput nje.
„Umjetnicima treba vrijeme i prostor za njihov rad“, nastavila je. „Ne troše ga rado na druge ljude.“
Pogledala me i nacerila se.
„Barem ne na duže vrijeme.“
Sjetio sam se svih onih žena koje sam upoznao na raznim večerama i koje nakon toga nikad više nisam vidio. Imao sam i par poznanica. Ali to je već bilo sve. Što ne znači da sam bio nešto previše povučena osoba. Zapravo sam bio vrlo društven.
„Gledaj...“
Nisam znao što da joj kažem.
„Ja jesam umjetnik i ne bih to mijenjao ni za što na svijetu. I, naravno, imam s vremena na vrijeme one krize, ali to je kod umjetnika uvijek bilo tako i vjerojatno će tako i ostati. Ali to ne znači da nisam sposoban odvojiti vrijeme za dragu osobu.“
Kada nije odgovorila, nastavio sam.
„Ovo što smo noćas učinili... Ne poznajemo se i ne tjeram te ni na što. Ali ako želiš nešto više... Možemo ostati u kontaktu, upoznati se. Ugodno mi je u tvom društvu, iako sam te upoznao tek prije nekih deset sati. Vjerojatno bi zvučalo pretjerano kad bih ti sad rekao da te želim u svom životu i da te ne želim izgubiti. No odluka je na tebi. Ako se bojiš biti povrijeđena i želiš me zaboraviti, slobodna si učiniti tako.“
Stajala je još uvijek kod štafelaja i već sam se pomalo osjećao kao da razgovaram sam sa sobom, no činilo mi se kao da je pozorno slušala što sam govorio. Izbrojio sam točno 60 sekundi kada se okrenula i nasmiješila.
„Danijele, ti si zaista čudan umjetnik.“
Okay, kad sam pisala prvu verziju, Danijel mi se činio kao jako glup i naivan lik. Ili barem gluplji i naivniji nego u prvom dijelu. Pa sam išla ponovno pisati drugi dio. Mislim da je ovdje bolje, ali još se uvijek čini naivan. Ali ne znam, nisam si mogla pomoći, očito je morao ispasti takav kakav je. A trenutno se i ne osjećam baš kao da bih mogla nešto puno bolje napisati. Niti sam dobra u vođenju dubokoumnih razgovora, a kamoli pisanja istih. No dobro, nadam se da je kolko tolko okay ispalo.
***
Opet sam ostala. Sutra idem s mamom u Zelinu. O Bože. Osjećam se užasno. A zašto si jednostavno ne skratim muke i odem jednom? Ne znam. Stvarno ne znam. Imam osjećaj da ću prvi put shvatiti kako će biti teško kad baka ode u Njemačku.
*pokušava staviti sliku*
The action you were trying to perform has failed
Ne bi bilo prvi put.
Ali nisam odustala!
komentari posta, 20
