● Christie. [22; 5.6.]
Germany. Zagreb, Dubrava.
Art. Languages.
German [fluently], English, Spanish and a bit of French, Japanese, Korean.
Russian, Swedish, one day.
Headphones and my favourite music ♬
Reading, writing, drawing, singing, dancing.
Japan. Animes. Mangas.
Tomb Raider fan ❤
Mythology and Ancient Cultures.
Optimism/Pesimism. Sarcasm. Irony.
Clumsy.
Yo no sé lo que you tengo,
ni sé lo que me haca falta,
que siempre espero una cosa,
que no sé como se llama.
“Deep inside, she knew who she was, and that person was smart and kind and often even funny, but somehow her personality always got lost somewhere between her heart and her mouth, and she found herself saying the wrong thing or, more often, nothing at all.”
— Julia Quinn
Credits;
Theme by °°. Adaptation was done by Beth. Header and icon are from here and here.
31.05.2011.
Dosada.
Kao što naslov kaže, meni je dosadno. Vrlo dosadno. Ne znam kaj bi. A da nije učit. Jer sutra nemam školu. Išla bih neš pisat. Fali mi ono neizrecivo zadovoljstvo, kada završim nešto, pa makar bila kratka pjesmica. Ne mogu reći jel mi se piše ili ne. Već dugo nisam niš napisala.
Unknown Frustration and something else. [This should be another random post a.k.a random post #4]
Bilo mi je čudno. Jučer nisam imala školu. A dan prije sam srela ex-best-frendicu na tramvajskoj stanici. Vidim neka crvenokosa mi maše. I gledam tko je to. Dođe do mene, a ja onak, Ahaa, to si ti. I ne znam kaj bi. Pa kažem Ajd, zagrlit ću te. Prešle smo cestu. I išle istim putem, a kad smo došle napola, došla je jedna njezina frendica. Upoznala nas je i slatka je mala. Bila je još jedna, s kojom me nije upoznala [ne znam ni jel se znaju], a ta pak poznaje ravnateljicu moje škole. Jadna ti rekoh. Uglavnom, dok smo tako s njih dvije hodale do početka moje ulice, pitala sam jel su u četvrtak slobodne, jer ja nemam školu i nisam namjeravala cijeli dan sjedit doma. Pogotovo ne kad mi baka i deda nisu u Hrvatskoj [Jer inače povratak doma do devet ne bi bio moguć. Don't judge me, I just can't make them change their mind. Uvijek mi kažu da će me poslat u Zelinu ako ću se TOLIKO skitat. A to SKITANJE je možda dva put mjesečno. Ma šta mjesečno, godišnje]. I tako mi je ona rekla, da idu do Džamije. I da mogu s njima ako želim. Rekla sam da budem. I zapravo sam se veselila sljedećem danu. Jučer sam najboljoj frendici ispričala sve to. Rekla je Hvala Bogu, bezveze je to bilo.... Moram reći da sam se složila s tim. Nije da sam ju morala nešto izbjegavat, jer ju inače nikad ne vidim. Ali ono. Ipak mi je bilo muka što je to prije godinu dana tako završilo. Moram priznati da sam dosta često razmišljala o tome.
Tako smo mi juler izašle van. Pred Džamiju. Tamo ima skatera i oni su u biti razlog zašto idu tamo. Upoznala sam još dvije frendice. Cure su totalno lude. U pozitivnom smislu. Vidjela sam da se dosta promijenila. Po izgledu [već spomenuta crvena kosa], outfitu [skaterski, naravno], ali i po ponašanju. Jest, da sad puši i pije tu i tamo [ali budimo iskreni, tko od nas ne pije bar malo? Osim sportaša, naravno. A ni oni se ne mogu uvijek izvući], ali postala je i ozbiljnija. Bar mi se tako učinilo. Ma skroz je ona ok. I zapitala sam samu sebe, Zašto sam ja nju, da oprostite [u zadnje vrijeme nešto često psujem na HRVATSKOM], odjebala?. Možda sam se osjećala zrelijom od nje i njezina neozbiljnost mi je strašno išla na živce. Možda jednostavno ona depresija koja me obuzimala od šestog do osmog. Dečki koji su mi pojeli živce sa svojim ponašanjem. A možda i njezino druženje s lažljivom Bosankom. Vjerojatno to. Ona nije vidjela kakva je ona. Odvlačila ju je sa strane, a ja sam se osjećala... Zapostavljeno. Ne znam šta ona sad misli o meni. Jel mi je oprostila, jel me mrzi, jel joj je bilo drago ili ne što sam išla [ali da nije htjela da idem, vjerojatno me ne bi zvala, ili?]. Frendica o kojoj sam već pisala par postova prije, je s njom izlazila i pričala mi svašta. Šta ona govori o meni. Možda je istina, možda i ne, ne znam. Ali rekla je da sam sad i ja među onima koje vodi onamo. Možda će sada biti dobro, jer si ne možemo više svakodnevno ići na živce. Možda...
Ne želim stavljat one zvijezdice, kao granica za sljedeći odjeljak, ne znam zašto. Želim da sve bude na jednom mjestu. Frustracije nikad neće nestati. Sjetila sam se onog doba, koje je zapravo bilo prošle školske godine, kada sam cijelo vrijeme slušala Evanescence i Welcome to My Life od Sunrise Avenue, pretvarajući se da sam neka darkerica. Vjerojatno sam tako više djelovala kao Emo. Al ok, nije bitno. Stalno sam vrtila stihove u glavi
Welcome to my life,
You see it is not easy,
But I'm doing allright.
Welcome to my Dream,
It's the only one who needs me,
and stays right my my side
Meni je zapravo jako dobro u životu. Očito to ne znam cijeniti. I osjećam se grozno zbog toga. Ali volim dramatizirati neke stvari trenutno u životu. Ne mogu si jednostavno pomoći. To je onaj osjećaj kada ti je fakat svega dosta i života i škole i kaj ja znam čega ne. No još uvijek mi je to prekrasna pjesma.
Ma sretna sam ja na neki način. Samo da riješim s onom drugom frendicom. Mislila sam da jesam. Ali očito nije tako. Opet se osjećam grozno. Zar ja ljude jednostavno tako odbacim kad mi više ne odgovaraju? Ne znam. Ja sam grozna osoba. Priznajem.
Još nešto čega se već dugo želim riješiti. Izgubljena sam. Totalno. Ne znam tko sam ni šta sam ni gdje sam. Ne znam ni sama više kada sam iskrena, a kada lažem tj. kada mislim nešto ozbiljno. Lažem samoj sebi. Ne znam jel bih zapravo htjela biti drugačija ili se uklopiti među ostale ljude. Faze. Stotinu faza. Osjećam se kao da mi vjera slabi. I ne znam kaj bi. Vjerujem u Boga. A opet.
Ovaj post sam htjela završiti veselo, ali na kraju je ovako završio. No dobro. Samo da sam fiziku nekak napisala...
Spring is actually a really nice season. Ali vruće je, strašno vruće. Više volim onak, kad sam doma, a vani je sivo i pada lagana kišica. So relaxing.
Nemam pojma zašto, ali nekako mi se čini kao da više nisam u tijeku događaja, što se trendova i poznatih ljudi tiče. Nije da mi to smeta. Ali čudno je. U biti, znam zašto je tako. Već nekih 5, 6 mjeseci ne čitam više njemački BRAVO. To je ušteda od 72 kn na mjesec. Bravo za mene. Uglavnom. One Fashion Bandz su meni bile jako apstraktne kad sam ih prvi put vidjela. Da nije bilo moje sestre, vjerojatno ne bih znala kaj je to. A zašto ovaj post ima naziv Glee? Pa niste valjda očekivali da ću pisati o toj seriji. *sarcastic look*. Just kidding. Ne, stvarno neću pisati o toj seriji, ali to je jedan od trendova, koji je također neprimjetno prošao pokraj mene. Serije ne mogu više redovito pratiti otkad sam u gimnaziji. Gledam Gossip Girl prek interneta, na njemačkom (glavni razlog), a planirano je i The Vampire Diaries (od kojeg sam stigla do pete epizode, ali sam onda stala, ne znam zašto) i True Blood, kad sam otkrila, da na istoj stranici na kojoj gledam GG ima i to. Znate ona knjiga o Sookie Stackhouse, također o vampirima? Mrtvi do mraka? Mrtvi život u Dallasu? Ne? Ma nema veze.
Ne želim suditi o nečem što nisam gledala, ali nije li Glee TV verzija High School Musical-a?
Gledam svoju sestru sa svojim dvjema prijateljicama. Obje žive u "našoj" ulici, jedna preko puta, druga malo dalje. Kod ove preko puta je svaki dan. S ovom drugom se već dosta nije družila, sad su opet nešto počele se viđat, ne znam. Uglavnom, mislim da to neće završiti dobro. Opet. Te tri nikad ne uspiju dugo izdržat zajedno. Uvijek se posvađaju s ovom kaj žiiv malo dalje u ulici. A ona mi se nikad nije osobito svidjela. Tj. tek sam ove [školske] godine shvatila kakva je ta mala [sve imaju 10 godina]. To će biti jedna od onih cajkaških k****, Bog mi oprosti što tako mislim o maloj klinki. Ali poprilično sam si sigurna da će tako bit. Možda ne cajkaruš, al ovo drugo, klošar koji će se muvat po klubovima i napijat po parkovima, pretty sure of that. Mogu si mislit kaj ćete sad mislit o meni. Kako ti možeš tako nešto zaključiti o 10-godišnjoj klinki? Ok. Ajmo reć da ćemo pričekat još koji 4 godina. Onda ću vas ponovno izvjestiti o njoj. Ako sam bila u krivu, priznat ću. Ali ok, da se sad vratimo na temu. Ta mala se uvijek nekako uspije ugurati između njih dvije. Slične situacije sam i sama imala, prije, u osnovnoj, sa najboljom frendicom i ex-best-frendicom. Njih dvoje se nekak često nisu slagale. A kad su se posvađale sam ja uvijek bila između. To mi je bilo najgore. Čini mi se da se rijetko kad prijateljstvo "u troje" može dugo držati. I sad to vidim. Trenutno hvala Bogu nisam u toj situaciji. Al šta se tu može.
Znaš li ti uopće, što si za mene?
Sve osim normalna,
U svako vrijeme lojalna, rojalna,
Ti si moj temelj,
Nijedna koja me tako dobro poznaje,
nijedna koja me vidi kao ti,
Old Shatterhand ja Winnetou.
Uvijek ćemo ovakve ostati ovakve,
Mlade i slobodne i lijepe, nas dvije.
Stojimo na dobroj strani,
Godinu za godinom,
Uvijek ćemo ovakve ostati,
Smijati se lošim vremenima,
Tvoje boli su i moje,
Godinu za godinom.
Znaš li ti uopće,
što činiš za mene?
Kada nosiš moja opterećenja,
i tučeš se s mojim neprijateljima?
Vjerujem ti više nego samoj sebi,
I volim te zbog toga,
Da si takva kakva jesi,
Da nikada ne zaboravljaš,
Što je važno.
Nas dvije.
Gledala sam neke blogove. Još prije. I vidim, imaju lijepe, jedostavne (a ponekad i ne) dizajne, u boxevima nema hrpa slika i tekstova, a postevi su uvijek onak lijepo napisani. Onak, dubokoumno. Lijep stil pisanja i to. Jako su mi se svidjeli ti blogovi. I još uvijek mi se jako sviđaju. Htjela sam da i moj tak izgleda, da su i moji postevi tak lijepo napisani. Al nikad nisam bila zadovoljna. Kad sam stavila sadašnji dizajn, sam mislila da će moj isto tak izgledat. A onda sam shvatila da to uopće ne želi. Jer bi bila kao i oni. A oni su oni. A ja sam ja. I volim svoj blog. Volim mijenjati sadržaj boxeva i nikako se ne mogu riješiti onih The Wallflower slika xD. Previše ih volim. Previše nju volim. Ili da radije kažem njih? Uglavnom, možda će i moj blog jednom izgledati kao i blogovi tih ljudi. Ali trenutno sam vrlo zadovoljna izgledom svog bloga. I nadam se da će to tako i ostat.
Evo, moj dragi blog[/že?], ovo je za tebe xD. Jer na tebi mogu napisati sve svoje gluposti koje mi se vrte po glavi. And people actually read that. xD
Hvala što me trpite x).
Volim vas sve :*
