Osjećaji koji se miješaju između ljutnje, nevjerice, tuge i razočaranja, u mojoj glavi komešaju se misli... Jesam li donijela pravi izbor?
Stala sam na stranu one slabije, uvdijevši da se ona sama ne može braniti, a napadali su je neki od mojih najbližih prijatelja. Ponašali su se kao đubrad. I rekla sam im da se ponašaju kao đubrad. Nakon što su 'uvidjeli' da su gamad prema njoj, odlučili su joj oprostiti. Pa, barem dok ja gledam. Inače, izopćili su je iz društva, prikriveno.

Neko vrijeme sam pušila njihove fore. Ali nije mi trebalo dugo da skužim. Mislim, jesam glupa i spora, ali prokužit ću te, makar mi trebalo (u ovom slučaju) dobrih sedam mjeseci.
A prokužila sam ih.
Okej, znam, možda sam reagirala preburno. Možda sam, ne znam, morala promisliti još koji put. Možda sam im trebala progledati kroz prste i oprostiti im njihove, jel, mušice. I definitivno se nisam smjela umiješati.
Ali čekaj malo. Miješala se ja ili ne, otkud tebi pravo da mi lažeš u facu, varaš me i praviš budalu od mene? Kao, stalo ti je do mene, a teeško ti je prošetati se do mene pod odmorom. Kao, stalo ti je do mene, a ne želiš čuti moje mišljenje koje si tražio.

Okej, ko tu koga jebe? Kažeš da mrziš lažljivce, a ti si najveći od svih.

A dobro. Kasno sam saznala, ali sada znam. 'Umrijet ću za tebe,' je rečenica istinita koliko je ružičasta slična plavoj. Jednaka onoj istini da Šlat zna čitati.

Jedina osoba kojoj vjerujem da bi umrla za mene jest moja mater, zato što mi je mater i ja sam njeno jebeno derište. I volimo se.

A i ja sam glupa isto. Dala sam se prevariti, baciti u taj vrtlog i dopustiti samoj sebi da osjećam veliku, preveliku privrženost prema nekome a da si nisam bacila pogled na mane te osobe. Da sam ignorirala jasne znakove - jasne vriskove za pažnjom kroz sažaljenje i omalovažavanje.

Još uvijek vas pozdravljam u školi, a vama je teško i uputiti mi lažan osmijeh. Pa dobro. Jebite se. Vi nastavite biti đubrad, ja ću biti psiholog jadnici koju maltretirate. Ionako sam si našla ekipu uz koju se ne osjećam kao govno svaki put kad se našale na moj račun.

Zašto bih, između ostaloga, uopće ostala s vama, kada niste uopće pokazali da vam je stalo, ali mi to stalno govorite?

Moja najgore greška je to što sam vam vjerovala.
Moja manja, ali isto grozna greška jest ta što sam se uopće umiješala.
Pa, odlazim. Ja sam svršila, a vi se jebite. Ako ikad poželite razgovarat sa mnom, slobodno, ali ne očekujte da budem neiskrena i neprosta.
Pa, sljedeći put se neću više miješati u tuđe ratove. Samo radim budalu od sebe. I prestat imat tako visoka očekivanja za ljude. Svi ljudi su gadovi. Bez iznimaka. Da, ti koji čitaš ovo, ti si prljavi, smrdljivi gad koji je isto sjebao nekoga. I ja sam isto prljavi smrdljivi gad koji je sjebao nekoga. Svi smo mi prljavi smrdljivi, sebični odvratni gadovi. Koji su sjebali nekoga.

Licemjeri. Svijet vas je prepun za moj ukus.

Neki Bayle Roche je rekao: 'Disappointment is nurse of wisdom.'
Budalo, zašto ti vjerujem?

Take your time ;)

E, da, tu imam novi post i zaista bih voljela da to pročitate i prokomentirate. Ionako mi to čita kaj, jedan i pol čovjek koji možda i nije čovjek? xD
Ne, stvarno, puno bi mi značilo.

Pa, od početka školske godine sam se kupala u vlastitoj mizeriji, bijesu, ludilu, neiskrenosti, usamljenosti, zbunjenosti, sumnjičavosti, ljutnji i svim mogućim negativnim osjećajima prema onima koji me okružuju, prijateljima i neprijateljima... Osim prema zidovima. Njima sam se jadala ovih mjesec i pol xD

Jučerašnje ludo izbacivanje sveg lošeg i negativnog, skakanje i vrištanje, urlanje i poganje s još troje ljudi (kak su ljudi na parteru truli) mi je jako dobro došlo. Pivce ovdje je otpjevalo par novih pjesmuljaka, a ja sam znala valjda dvije, tri xD Nisam se baš potrudila poslušati novi im album. No, zato sam znala sve ostale ^^

Očekivala sam puno manje ljudi na koncertu. Stvarno jesam. Ali ne, Arena je skoro bila puna! Skoro. Da je došlo onih nekoliko ljudi i povelo svoje ekipe koje je TREBALO (majku im), mislim da bi bila puna xD

Iako, njihovi koncerti na otvorenom daleko su mi bolji. Nekako je više energije (prostora i zraka), zvuk je daleko bolji... Al dobro, ja jesam ljubitelj otvorenog prostora.

U početku, trebalo nas je ići četvero, frendica, ja i naši momci. No, frendičin momak nije mogao doći. Onda nam se skrpala jedna moja frendica koja nije s kim imala ić, al se nismo uspjeli s njom nać (ko zna gdje se izgubila), a javila se i jedna koja je kasnije odustala. Uzevši u obzir da mi je momak pobjegao u fan pit, bili smo standardno - frendica i ja. AE!

Poslije Piva, naravno da smo trebali svako svojoj kući. Ali neee. Otpratili smo frendicu doma, slušali njenog starog kak se dere na nju, a onda se ona iskrala pa smo se skrili u neku toplu zgradu. Bili smo tako lijeni da nam se nije dalo izać i gotovo smo odlučili prespavati, ali frendica se morala vratiti da stari ne skuži da je nema, a moji, pa, šize kakvi jesu xD

Ostasmo sami, momak i ja, smrzavajuć se, predloženo je da prespavam kod njega. Nazvah (z)majčicu i pitah je, a ona je nakon grohotnog smijeha rekla da nema šanse (hvala BOGU da nije starom niš rekla, taj bi me osakatio), pa sam lipo tramvajem došla, trčala za busom i gotovo zakasnila.

Stari me čekao s upaljenom lampom i počeo svoju propovijed.

Zaključak: kad prestaneš živjet s roditeljima, moš se vraćat i u sedam ujutro doma, ako u svojoj tinejđerskoj, maloljetnoj dobi želiš izbjeći konflikt. I smrzavanje.

Uglavnom! Bilo je prelijepo, prezakon i predivno.

Oćete slike? Nemam ih. Kod mene je dugogodišnja tradicija nefotografiranja zbog neimanja fotića zbog manjka para.
K vragu, kak da si kupim fotić kad si ni obične drvene bojice nemrem priuštit? xD

Take your time ;)