Kaj da kažem? Jučer sam saznala koliko su mi 'kosti' teške i nije bilo lijepo saznanje. Blaženo bilo neznanje! Nitko ne strada kada ne zna.

Zato je razlog što ja ne želim znati matematiku. Ni kemiju. Ni zemljopis. Ni hrvatski. Ni ostale predmete koji me ne zanimaju.

Evo, niš ne radim, samo ljenčarim i debljam se, a trebala bi, jel kao ono, učit. I radit makete. I ostala sranja. A ne da mi se -.-'

Uhvatila sam jedan blog s Winxicama i tolko su mi fascinantne te šljokice da umirem od smijeha. Takve šljokice nisam vidjela od kad sam prestala gledati Barbie filmove.

Prekjučer je bio humanitarni koncert za Kety, mogli ste o tome čuti na Ekskluzivu... Zna se tko je pjeval, ne, Kim Verson (koja slučajno ide u moju školu, zajedno s Kety, zato i je bio humanitarni koncert...), Vilibald Kovač, onaj Juraj (koji mi odjednom puno bolje zvuči od Vilija, pjevao je moje omiljene pjesme), Onaj Bojan (jel je Bojan?) Jambrošić iiiiiii.... ta-da! Tony Cetinski koji je stoputa umro za vrijeme koncerta. Digao mi je tlak.

Osim njega, jedna cura mi je isto digla tlak kad je rekla da je Juraj glup, da stalno felša. E, jebi se ti curo, Ne felša on, namjerno se tako pjeva! Pa jes ti vidla Jona Bon Jovija kak pjeva uživo? Ili Billie Joe Amstronga? Onda svi felšaju! Tak se namjerno pjeva, pa neće to radit ko u studiju!

Tako mi je digla tlak i to sam joj sve pokušala ispljuvati u facu, ali cura je sljedeći tren nestala iza ugla i barila se s dečkom. To je bio treći ovaj tjedan... Šalim se xD

Dosada sam mrcvarila jebeni karton i izolir traku da bi dobila glupi oktaeder, samo da bi ispao kao totalni felš. Ajde, valjda će bit dvojka...

Usput, danas je mom starom rođendan. Tko želi neka čestita kao i majci mojoj.

Take your time ;)

Evo, većina blogovoditelja i blogera i blogoljubaca je napisalo nešto na ovu temu, a ja, pošto nemam trenutno ništa pametnije za napraviti (čak ni onu zadaću iz matematike zadanu odmah prvi dan), s previše slobodnog vremena, pomislih: mogla bih i ja! Iako nemam ništa pametno za reći... -.-'

U glavnom. Idem tak ja u ponedjeljak u školu. U devet krenuh, u petnajst do deset nađem se sa svojom legicom s kojom sjedim (i koja slučajno ima istu frizuru kao ja - znala sam da je ovakva zurka prečesta... -.-'). Njoj je zlo i ne želi u školu, a ja sva skakutava, jedva čekam da ih sve vidim (pogotovo Jakića - on mi je najviše falio).

I nakon što sam se izgrlila i izljubila sa svim svojim legama i legicama htijela sam ići doma, ali neeee. Morali smo ostati. Čak ni raske nije bilo (ona se lijepo natrčavala na maturalcu - blago joj se).

Dobismo novog đaka iz Zaprešića. Filip... nešto, nemam pojma kak se preziva. A možda nikada ni ne saznam... Dok je Vedrina lijepo pao razred. I odlepršao iz škole zauvijek. Baka!

Nakon mukotrpnog slušanja i čitanja kućnog reda škole (koji slučajno već znam napamet), išla sam se s frendicom klošarit, a onda sam šmugnula doma (nakon Aždaje, Land of Magica, Algoritma i pizzerije). Što nimalo nije bilo ugodno. Jer, iako oblačim odjeću oca svoga (makar imam svoje vlastite prepun ormar, ali ne, to je ta furka - starome kradi obleku!), neki idiot je mislio da sam prostitutka i nudio mi je pare.
Rekla sam mu da crkne. Ali htijela sam ga i ubiti, nema šta. Zato sam se ispucala na treningu. Boksu. O, da.
A poslije toga sam se gušila v busu, srela nekoliko pipla koje poznam i završila kod kuće. Mračnih misli, naravno, kao i uvijek.

Usput, mojoj je mami rođendan. Čestitajte joj preko komentara, ako želite. Još danas.

I kako me Beta napala čim je skužila da joj furam nešto za jest! Podivljala đukela! Pa, to se desi kad je pas cijeli dan gladan...

Đe-bok!

Take your time ;)

Napala me nevjerojatna želja za farbanjem.

Švackop police, bježite od mene.

Pojest ću vas

Ili ću jednostavno kupit tempere.

Vidjet ću.

Muahahahahaaaaa...

Take your time ;)