Prolog

Ne razumijem se baš u bankarstvo. Svi ti tajanstveni i nestvarni putovi novca apsolutno su van domašaja mojeg skromnog lirskog uma, tek ponešto tehnički potkovanog. Još ni dan danas mi nije potpuno jasno kako, nakon što predam svoj novac na šalteru banke, oni ljudi koji tamo rade mogu točno predvidjeti bankovni automat u koji ga trebaju potom pohraniti, kako bih ga ja jednog dana mogao točno na tom mjestu ponovo podići.


Priča Prva

Jednu stvar sam ipak naučio. Postoji određena granična svota novca na bankovnom računu, čije mjesečne kamate točno pokrivaju troškove održavanja bankovnog računa. Ta brojka ovisi o mnogim parametrima: samoj banci, globalnim ekonomskim kretanjima, nekim unutarnjim državnim situacijama, intenzitetu i učestalosti PMS-a supruge vlasnika banke, i sl.

Ako na svom bankovnom računu čuvate svotu veću od te čarobne brojke, kamate su veće od troškova održavanja računa, i posljedično - vi se mjesečno bogatite. Ne pitajte me kako - ali je tako - vi, iz mjeseca u mjesec, postajete sve imućniji. Ako dovoljno dugo čekate, skupit ćete možda dovoljno čak i za novi auto.

Ali ako na svom bankovnom računu čuvate svotu novca manju od te čarobne brojke, kamate neće biti dovoljne da pokriju troškove održavanja računa, koji vam s vremenom pojedu sve novce što ste ih imali na računu. Dogodi vam se, kao što se i meni dogodilo prije nekoliko mjeseci, da vam, inače tako dragi i srdačni ljudi iz banke, preporučeno pošalju, bez ikakvog ranijeg navještaja:

OPOMENU PRED TUŽBU

zbog nepodmirenog dugovanja od 6 kn (šest kuna, ovih naših hrvatskih!). S upozorenjem da je rok za podmirenje ravno 7 (sedam) dana od primitka opomene. Podmiriti dug možete, kažu, u najbližoj poslovnici. Pošteno - ti dragi ljudi očito misle na vas, i štede vam, kako vaš novac - tako i vaš korak i trud.

Dug sam, doduše nevoljko, ipak podmirio.


Priča Druga

Tog jutra, na dan kada smo se trebali uputiti na godišnji odmor, moja je supruga otišla u tu istu poslovnicu podići nekoliko čekova. Čekovi su nam bili prijeko potrebni kako bismo mogli na rate otplaćivati jedan skuplji svadbeni poklon - putovanje. Gospođa iz turističke agencije nam je ljubazno, u telefonskom razgovoru, objasnila da ne primaju kartično plaćanje na rate (ili kako se to već kaže), i da su nam čekovi jedina opcija.

Sa već razbuktanom akutnom putnom groznicom u želucu, moja žena užurbano ulazi u banku i prilazi prvom slobodnom šalteru.

- Dobar dan. Ja bih podigla toliko-i-toliko čekova.
- Može. Vašu bankovnu karticu bih vas molila. - ljubazno reče ljubazna službenica sa ljubazne druge strane ljubaznog stakla.

U bankama su svi i sve uvijek ljubazni.

- Izvolite.

Draga gospođa službenica prihvati karticu i zagleda se u nju. Potom sa svoga stola drugom rukom prihvati jednu drugu karticu. Gleda malo jednu, malo drugu. Odlaže onu drugu karticu ponovo na stol. Neko vrijeme opet promatra supruginu karticu u svojoj ruci. U njenim ljubaznim očima joj piše velikim slovima - kurcšlus!

- Nešto nije u redu? - upita moja žena.

Još nekoliko sekundi tišine, a potom draga gospođa službenica kaže:

- Ne. Sve je u redu.

I munjevito zgrabi drugom rukom škare sa stola i prereže karticu na pola. Iz iznenađenog pogleda u očima moje drage, istog časa uvidi svoju grešku, pa krikne:

- O Isuse Kriste, prerezala sam krivu karticu!

Nakon što je preživjela prvotni šok, moja žena se sabere i objasni dragoj gospođi službenici da danas putujemo na more i da nam tamo ta kartica treba.

- Ne brinite ništa, poslat ćemo vam novu karticu na more. Ostavite samo svoj broj mobitela da vas možemo nazvati kada da novu karticu podignete u našoj poslovnici na otoku. Bit će to najviše za 3 dana.

Razmijenile su brojeve mobitela poput prijatelja pred rastanak. Čekove smo ipak dobili. Naravno, ispalo je također da je i gospođa iz turističke agencije pogriješila, i da smo putovanje ipak mogli platiti i karticom.

Nakon što desetak dana nije primila poziv iz banke, moja žena nazove dragu gospođu službenicu, i upita je gdje je zapelo.

- Evo (ma baš! - op.a.) danas je gotova vaša nova kartica i šaljem vam je. Nazvat ću vas za 3 dana da vam potvrdim da je možete podići u našoj otočkoj poslovnici.

(Digresija: dotična otočka poslovnica radi, usred turističke sezone, jednokratno - od 8:00 ujutro do 2:00 popodne)

Kako bilo da bilo - draga gospođa službenica se nije javila. To su vjerojatno oni prijatelji koji razmjenjuju telefonske brojeve iz puke kurtoazije. Je li uopće potrebno spominjati da su novu karticu, umjesto na otok, poslali na našu kućnu adresu u Zagrebu? E pa - jesu.

Karticu nismo niti vidjeli niti čuli do dana današnjeg.


Epilog

Eh - tako. Sada svi vi koji ste mi, nakon čitanja Prologa i mog uvodnog priznanja da ne razumijem kako funkcioniraju banke, naumili ponešto i objasniti - razmislite još jednom.