Žena na poslovnom putu, dijete uvalim baki, a ja na pivo sa škvadrom!

Da?

Poprilično sam povučen tip čovjeka *nods* i više volim mir i tišinu nego izlaganje većem broju ljudi. Povod za večerašnje druženje bio je rođendan mog kuma. Isprva sam oklijevao, ali ok - da, doći ću! Ako ni zbog čega drugog - a ono zbog mog kuma koji mi je jedan od najdražih ljudi na ovom svijetu.

Alkohol rijetko pijem. Gotovo nikada. Nije da mi je to sveto pravilo, i nije da se nikad nisam probudio drven ko letva, ali jednostavno mi najčešće ne paše. Ono, popijem tu i tamo nešto prigodno na nekom slavlju, onako, da se nazdravi. Ali nije da bi došao doma, pa si natočio čašu bijeloga sebi za dušu. Da, znam da je čudno. I ljudi koji me poznaju puno duže, još se i dan danas nemogu načuditi. Ovaj put između dva soka od borovnice, kum mi je gurnuo u ruke jedno pivo. I da - pasalo mi je. Jako mi je pasalo. Leglo mi je ko vruči vosak na pimpek onom jadniku koji u S&M seansi voli da ga se muči. Dobro, dok sam se ja natezao sa ovim svojim pivom, drugi su utukli i drugo i treće i... Ali nije stvar u tome. Stvar je samo u tome da mi je ovo moje jedno pivo baš pasalo. Čisti hedonistički moment - savršen u svoj svojoj jezgrovitosti i ograničenosti.

Da ne dužim i da u kratkim crtama istaknem smisao ovog posta. Sretan rođendan kume! Hvala na pivu! Hvala društvu na ugodnoj večeri.

Ponekad ljudi koji vas dobro poznaju znaju bolje od vas samih što vam treba. Pa makar i nesvjesno. Ali ako i je nesvjesno - to je zato što vas dobro poznaju.