Milou

ponedjeljak, 26.06.2006.

Ruke

Štef je već u najranijem djetinjstvu pokazivao simptome ponešto snižene inteligencije. Prva zgoda koje se njegova obitelj još itekako dobro sjeća je kada je mali Štef sa nepune tri godine gurnuo ruku u utičnicu. Bam! Prasak. Dim. Trenutak tišine. Otac je ostao šutjeti u šoku, baka blijedo promatrala u nevjerici, jedino je majka oštro reagirala na prvu:

- Štef! Ne rukama u struju!

Zbunjen, opaljena lica, nakostriješene kose, i čađavih ruku, Štef stade razmišljati o ovoj, njemu potpuno novoj, uzročno - posljedičnoj vezi. Gleda utičnicu, pa gleda svoje spaljene dlanove, pa opet utičnicu... I onda mu sine: Shvatio je uzrok svoje boli! Kako bi dokazao sam sebi svoju pretpostavku - gurne ruku opet u utičnicu. Bam! Majka zagrmi, ovog puta još glasnije:

- Pa Štef! Ne rukama u struju, majmune jedan!!!

Za dvanesti rođendan, Štefu kupili psića. Malu aprikot pudlicu. Dok ju je prvi put izvodio u šetnju, majka ga je ponosno promatrala sa prozora - njen odgovorni sinčić i njegov vjerni pas. Kakav prizor - na ponos svakog roditelja. I bi idila, sve dok se pudl nije pokakao nasred nogostupa. Štef je samo rezignirano i sa gađenjem okrenuo glavu i taman kad se htjedoše okrenuti i otići, majka drekne: "Štef! Pokupi kaku!". Mršteći se i tiho negodujući, Štef se ipak sagne i pokupi kratki ljepljivi smeđi brabonjak.

- Štef! Ne rukama, imaš vrećicu! Budalo jedna imbecilna!

Sa osamnaest godina, roditelji odveli Štefa na gostujuću izložbu Pabla Picassa. Otac mu pokaže prvu sliku na koju su naišli pa kaže: "Vidiš Štef, to ti je Pikaso slik'o. To ti je Mona Liza." Naravno, nije bila Mona Lisa, ali Štef više onako podsvjesno shvati da je to nešto posebno. Želeći je vjerojatno pomnije osjetiti krene prstom preko neravne površine. Majka grakne: "Štef! Što to radiš?!?". "Gledam mama." - odgovori Štef. A majka iskoristi onaj stari šablonski:

- Štef! Pa zar rukama? Zar se gleda rukama?!?

Sa 28 (da, dvadesetosam) godina, Štef se prvi put našao sam u sobi sa djevojkom koja je bila spremna sa njime podijeliti svoje tijelo. Ma nije baš, ali to je duga priča... Štef, nevin i neuk, satima ju je samo drpao i pipao, ali dalje od toga jednostavno nije znao. Naposlijetku, njoj to dosadi. Prije no što se frustrirana i ohlađena obukla i otišla, reče mu:

- Štef! Što ti jedino rukama znaš raditi posao?

Sa punih trideset godina, Stjepan Tomas nastupi na svjetskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj za hrvatsku nogometnu reprezentaciju protiv Australije... I cijela Hrvatska grakne:

- Štef! Pa zar...

Pitali su kasnije jedino Grahama Polla kako to da nije kaznio oba Štefova bisera, a on odgovori mudro, poput kakvog indijanskog poglavice:

- Graham poll vidi - poll ne vidi.

Hvala Grahame Polle, a ti Štef - pokrij se rukama!

- 01:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #